Bombelles: Hrvatska treba sudski goniti tajkune koji su je pljačkali, bez obzira na to kako se tko zove!

ZAGREB, 30. srpnja - Stanje hrvatskoga gospodarstva te perspektive za oporavak bile su glavnom temom razgovora s američkim Hrvatom, umirovljenim profesorom ekonomije na Sveučilištu John Carrol u Clevelandu Josephom Bombellesom.
• Kako ocjenjujete stanje hrvatskoga gospodarstva u 2000. godini?
- Stanje je prilično loše i ne vidim da će se iz toga uskoro uspjeti izaći. Na žalost, moram tako reći. Nove investicije su, međutim, uvjet da se otvaraju nova poduzeća, nova radna mjesta, da se restrukturira privreda koju je Hrvatska naslijedila iz komunističke Jugoslavije. Od velikoga ekonomista Keynesa znamo da postoje dvije determinante za investicije: kamatna stopa i marginalna efikasnost kapitala, tj. očekivanje profita od te investicije. Dakle, ako je kamatna stopa 10 posto, a očekuje se samo 10 posto profita od moguće investicije, to se ulaganje neće poduzeti, jer nije isplativo. Monetarnom politikom, kojom se regulira kamatna stopa, reguliraju se u stvari investicije i ekonomski rast zemlje. U Hrvatskoj danas, na žalost, kamatna stopa iznosi oko 18 posto. Po tom uvjetu nitko poslovan neće investirati. Zašto se banke drže tako visokih kamatnih stopa, apsolutno mi nije jasno. Hrvatska narodna banka (HNB) tvrdi da banke imaju dovoljno rezervi. Kako je to moguće, a da banke istodobno drže tako previsoke kamatne stope? Tu nešto ne funkcionira: ili banke nemaju dovoljno rezervi ili se međusobno dogovaraju i drže visoke kamate da bi ostvarile što veću dobit. U oba slučaja, HNB i hrvatska Vlada bi trebali intervenirati.
• Što dakle poduzeti?
- Po mome sudu, u Hrvatskoj treba po skraćenom postupku donijeti zakone protiv lihvarenja. Kamatna stopa od 18 posto je zapravo lihvarska. U SAD-u je 1979. šef saveznih rezervi Walker, primjerice, podigao kamatnu stopu na gotovo 20 posto. Ali, to je trajalo samo nekoliko mjeseci, dok nije slomio inflacijska očekivanja. Kad je to postigao, kamatna je stopa pala na razumnu razinu. U Hrvatskoj je, primjerice, Hajduk plaćao 70-postotnu kamatnu stopu. To ni mafija u New Yorku ne zaračunava svojim dužnicima. Ne razumijem da nitko u Vladi nije reagirao na takve kamate, a trebao je reagirati. Povrh toga, mi Hrvati smo u situaciji da oko 90 posto mladih ljudi koji još studiraju očekuju da će nakon školovanja otići iz Hrvatske. Kakva je sudbina naroda kojemu većina univerzitetski obrazovanih ljudi hoće otići iz zemlje? U tom pogledu nitko ništa ne poduzima.
• Osim previsokih interesnih stopa, koji su još gorući problemi u hrvatskoj ekonomiji?
- Hrvatskoj će trebati ne samo vlastite investicije već i ulaganja sa strane. Jedan od gorućih problema je nedjelotvornost hrvatskoga pravnoga sustava. Da bi kapitalizam mogao funkcionirati kako treba, nužna je pravna infrastruktura. Drugim riječima, ako ja sklopim ugovor s vama, a vi me prevarite, mogu vas tužiti. Moja tužba mora biti procesuirana u nekoliko tjedana da bih ja kao oštećeni dobio zaštitu. U Hrvatskoj danas, međutim, na to treba čekati pet godina. A za pet godina triput mogu otići u stečaj zbog neplaćanja ili sličnoga. To, dakle, treba riješiti. Dobro je da se konačno počelo utjerivati poreze, ali to nije dovoljno. Potrebno je još mnogo toga da bi Hrvatska mogla prosperirati s dobrom stopom rasta i time osigurati perspektivu mladima.
• Hrvatska je proizvodnja praktički devastirana. Kako ju pokrenuti?
- Zar vas to čudi?! Da bi se iz toga izašlo, treba sniziti kamatne stope, reformirati pravni sustav, spriječiti zloupotrebe u bankarstvu i goniti krivce. Nije dovoljno imati dobre zakone. Njih treba provoditi. Hrvatska ima, primjerice, dobre zakone o prometu, ali se prometna pravila ne poštuju. Na prometni znak zaustavljanja, hrvatski vozači u pravilu ne staju. Kad bi u Americi prošli bez zaustavljanja na znak »stop«, prekršitelji propisa odmah bi platili 100 dolara i dobili dva boda u vozačku dozvolu. Nakon 12 bodova, oduzima se dozvola. Američke majke, koje su izgubile djecu zbog pijanih vozača, udružile su se u udrugu MADD. U nekim su saveznim državama uspjele postići da se pijanim vozačima odmah oduzima vozilo i zabrani vožnja na pet godina. To bih volio vidjeti u Hrvatskoj. Dakle, potrebni su dobri zakoni koji se dosljedno primjenjuju. U Hrvatskoj se ruše bespravno podignute kuće, ali, gdje su bili inspektori kad su se te kuće gradile? Zašto ovdje treba dvije godine čekati građevinsku dozvolu? Zašto se to plaća 1.000 kuna po četvornome metru?
• Koliko je potrebno da se hrvatsko gospodarstvo povrati na tzv. pozitivnu nulu?
- Ako se provedu potrebne reforme, Hrvatska bi se vrlo brzo mogla priključiti zemljama s vrlo visokom stopom rasta. Hrvatska je, naime, već imala visoku stopu rasta i dosegnula visoku razinu proizvodnje. Dakle, treba se vratiti na tu razinu. To nije nepoznanica Hrvatskoj.
• Kad govorite o visokoj stopi rasta, mislite li na stopu od pet do 10 posto u odnosu na BDP?
- Sve što je iznad pet posto smatra se visokom stopom ekonomskog rasta. Ima i zemalja s 10-postotnom stopom rasta. To je već zaista visoko. U najcrnje komunističko doba, u Hrvatskoj je funkcionirala siva ekonomija. Ljudi su se snalazili i radili mimo i protiv države. To su pravi poduzetnici. Kad bismo ljudima sada dali slobodu te dobre zakone i institucije, moglo bi se vrlo brzo naprijed. Srce me boli zbog toga što se ovdje događa. Tajkuni su sve pokrali i strašno je da Hrvat takvo što učini svom vlastitom narodu i vlastitoj zemlji. Ali, istina je da nisu Hrvati veći lopovi od drugih. U svakoj zemlji, gdje ima rupa u zakonu, odnosno tamo gdje se zakoni ne provode, događaju se slične stvari. Lupeža, uostalom, ima i tamo gdje se zakoni provode, a kamoli ne tamo gdje se bez kazne može pljačkati i izvlačiti nacionalni kapital. Za mnogo toga u državama, odgovornost snose vlade. Govori se npr. da je iz Hrvatske isisano 400 milijardi maraka u prošlom desetljeću. To bi značilo da je 1990. Hrvatska imala pune košare blaga i samo su došli hadezeovci i to pokrali. Hrvatska je već 1990. bila opljačkana i to od centralne banke iz Beograda i od vlastitih političkih faktora. Onda je uslijedio rat i u Hrvatsku je ušlo od 600.000 do 800.000 izbjeglica. Sve je to stajalo silne novce. Uvijek sam se čudio kako je to Hrvatska izdržala, a sada se vidi da je to izdržala tako da su naknadno bankrotirali zdravstveni i mirovniski sustav. Za one koji su krali i pljačkali, dakle, nema opravdanja. Treba ih strpati u zatvor i goniti bez obzira kako se tko zove.

Vinka Drezga

Je li životna priča hrvatskog plemića francuskoga porijekla i američkog državljanstva Josipa/Josepha, odnosno Joea Bombellesa tipična za hrvatske emigrante? Suočen sa surovom zbiljom - nacionalizacijom naslijeđenih nekretnina, od kojih je najpoznatiji dvorac u Opeki i obveznim učlanjenjem u Partiju (»ako se hoće profesionalno napredovati«) Bombelles je nakon završenoga studija prava potkraj četrdesetih godina »ostavio sve, spakirao doslovce jedan kovčeg i otišao u svijet«. U prvim poratnim godinama, u jeku izgradnje socijalizma na mladog se Bombellesa kao pripadnika aristokracije, tj. reakcije, u studentskim krugovima poprijeko gledalo. Tome dvadesetogodišnjaku zato nije preostalo drugo, tvrdi, do ugrabiti prvu prigodu i otići u inozemstvo. Njegovu želju da se iščupa iz »carstva socijalizma s ljudskim likom« samo je pojačao studijski boravak pri Međunarodnom sudu u Haagu. Nakon haaške stipendije, u domovinu je svratio samo da pripremi papire i plan odlaska predoči svojoj tadašnjoj djevojci, studentici arhitekture, a ubrzo supruzi Nini.
Mladi je par najprije nekoliko godina živio u izbjegličkim kampovima u Austriji i Njemačkoj. Samo je čekao prigodu da se otisne preko Atlantika, u »obećanu zemlju«. »Početak nipošto nije bio lagan. Najprije sam radio fizičke poslove u tvornici automobila u Clevelandu da bih prehranio ženu i dvoje malodobne djece«, priča Bombelles. Međutim, poduzetna duha i hrabra srca, ubrzo je prešo u sveučilišne vode, podučavajući, među inim, ruski i njemački za tzv. tehničku inteligenciju. Nakon doktorata iz ekonomije, počela je Bombellesova karijera sveučilišnoga profesora. Američkoj je javnosti osobito poznat po analitičkim radovima o planskoj ekonomiji, odnosno koncepciji samoupravljanja kakva je primijenjena u Titovoj Jugoslaviji. Tijekom rata u Hrvatskoj, Josip Bombelles osobito se istaknuo organiziranjem pošiljki humanitarne pomoći potrebnima u njegovoj postojbini na jugu Europe.