Slobodna Dalmacija: 5. 8. 2000.

DRAMATIČNI PREGOVORI "ENRONA" I HEP-a O SUDBINI TE JERTOVAC U ZAVRŠNICI
Potpis na ugovor ili 50 milijuna dolara odštete?

Dodatni razlog za užurbanost hrvatske strane jest požurivanje premijera Račana i predsjednika Mesića koji, koliko god javnost uvjeravali kako "Enron" nema veze s opsegom njihova posjeta Washingtonu, ipak žele otići u Bijelu kuću neopterećeni ovom aferom

Piše: Davor IVANKOVIĆ


Konačni ishod dramatičnog sporenja američke i hrvatske strane oko ugovora s "Enronom" još nije poznat, slikovito rečeno, još nije jasno je li pet do dvanaest, ili je već dvanaest i pet minuta. Jedino što je sigurno jest da su se telefonske linije između dviju strana usijale, pogotovu tijekom petka. U Zagrebu zasjeda trust mozgova HEP-a i predstavnika hrvatske Vlade, "Enronove" ekipe u Houstonu i Londonu također iščekuju što će im hrvatska strana poslati faksom. Do užurbanosti oko, vjeruje se posljednje šanse za bilo kakav dogovor, došlo se kad je hrvatska strana shvatila da se ovoga puta ne radi tek o "pritiscima jedne strane u pregovorima", odnosno o "agresivnijem načinu i tipu komunikacije koju rabi jedna multinacionalka", kako su do jučer javnosti i sebi objašnjavali hepovci, nadležni ministri i sam premijer - nego da Amerikanci misle ozbiljno.
Još u četvrtak u središnjem HTV Dnevniku naši nadležni dužnosnic
i objašnjavaju kako se ne zbiva ništa dramatično, da bi ubrzo shvatili kako su Amerikanci ipak još u utorak pokrenuli pravne korake za zaštitom svojih interesa. Drugim ili, pak, riječima "Enronova" šefa g. Suttona: "Nemam što komentirati, to više nije u mojim rukama" , prevedeno - to je sad u rukama pravnika - koji su predali "Enronov" zahtjev za odštetu Sudu za međunarodne arbitraže u Beču. Dodatni razlog za užurbanost hrvatske strane koja sada ipak želi riješiti slučaj "Enron" i (ne)gradnju famozne plinske termoelektrane u Jertovcu jest požurivanje samog premijera Račana i predsjednika Mesića koji, koliko god javnost uvjeravali kako problem "Enrona" nema veze s kvalitetom i opsegom njihova posjeta Washingtonu, ipak žele otići u Bijelu kuću neopterećeni ovim slučajem. Premda čak i predstavnici službene američke diplomacije ne žele ovaj slučaj dovoditi u vezu s kvalitetom posjeta hrvatskoga dvojca, jasno je da hrvatska strana nikako ne može biti zadovoljna razinom posjeta (tek radni, ne i službeni i državnički rang), kao i izostankom dijela značajnijih gospodarsko-financijskih susreta. Dođe li do konačnog potpisivanja nekakvog ugovora, sporazuma između hrvatske i strane "Enrona", vjeruje se da bi to još uvijek na vrijeme pobudilo veće šanse našega liderskog dvojca Mesića i Račana za bolje rangirane susrete s američkim financijerima, a izostale bi i neugodne packe koje zasigurno slijede na političkom dijelu susreta.
Nije, nadalje, sigurno zna li hrvatska strana što znači pokretanje međunarodne arbitraže za njezi
no još uvijek državno poduzeće HEP? Arbitraža, koja može trajati od 6 mjeseci do 3 godine, blokirala bi HEP. Onemogućila bi njegovu privatizaciju, kao i dobivanje bilo kojega normalnoga i povoljnog kredita, jer došlo bi do dramatičnog pada kreditnog rejtinga naše energetske tvrtke. Sigurno je da se ni jednoj strani ne ide na sud, međutim isto je tako sigurno da je sud mnogo neizvjesnije, neugodnije i štetnije rješenje za hrvatsku stranu. Eksperti gotovo sa sigurnošću procjenjuju, na temelju sličnih svjetskih iskustava, da bi na sudu hrvatska strana izvukla deblji kraj. Hrvatski pregovarači imaju nekoliko solucija; ili potvrditi stari ugovor, potvrditi Protokol iz Houstona, ili platiti odštetu, koja neće biti manja od 50 milijuna USD. U ovom trenutku hrvatski pregovarači još pokušavaju rušiti cijenu struje iz ugovora, ali i vremensku dužinu ugovora, želeći je smanjiti na manje od Hrvatskoj nepovoljnih 20 godina trajanja. Valja znati, ako se i postigne s Amerikancima neki kompromis (premda oni tvrde kako neće više davati novih koncesija), HEP i državu očekuje još jedna velika investicija; valja pripremiti kompletnu infrastrukturu za početak gradnje, sagraditi novi dalekovod i plinovod, otkupiti zemljište, dobiti dozvole i sl. - a sve to stoji oko 80 milijuna DEM! Veliko je pitanje može li država u ovom trenutku odvojiti toliki novac. Amerikanci, pak, tvrde da su oni pred zatvaranjem financijske konstrukcije za ovaj projekt, da su već potpisane narudžbe turbine, parogeneratora i sl., te da od početka gradnje, u roku od 18 mjeseci iz Jertovca može poteći struja. A hoće li poteći i koliko će to Hrvatsku stajati - bit će, vjerojatno, jasno ubrzo.