HRVATSKI PREDSJEDNIK STJEPAN MESIĆ U RAZGOVORU ZA SLOBODNU
O ŠESTORCI I RAČANU, MEDIJIMA I POLITIČARIMA, DILERIMA DROGE, PRETVORBI I KRIMINALU, PRVI PUT NAJAVLJUJE:
POLITIČKI "KAPITALCI" BIT ĆE PRITVORENI ZA TRI MJESECA!

Razgovarali: Davor IVANKOVIĆ i Bisera LUŠIĆ

Nekoliko dana uoči odlaska u radni posjet SAD-u, gdje će s najvišim američkim dužnosnicima razgovarati u društvu s premijerom Ivicom Račanom, predsjednik Stipe Mesić je pristao na razgovor za naš list u kojemu govori i o tome koliko ga je funkcija čelnog čovjeka države promijenila, je li postao nervozniji u posljednje vrijeme i kako se nosi s uvijek prisutnim političkim poltronima. U jednosatnom intervjuu za Slobodnu Dalmaciju šef države spektakularno je najavio da će politički "kapitalci" za koji mjesec biti uhvaćeni u pravosudnu mrežu, a u skladu s transkript-euforijom koja je posljednjih mjeseci stvorena u Hrvatskoj, nakon što je predsjednik Mesić ugostio novinare Slobodne u biblioteci na Pantovčaku, prvo smo upitali:
— Snimate li i ovaj naš razgovor?
Snimamo samo intervjue, i to moramo ako bi ih netko krivo citirao, pa kako bismo rekli da to nije tako. Ispričavam se što vas na to ranije nisam upozorio.
— Ne snimate sve razgovore, kao što je to činio Vaš prethodnik?
Nema potrebe, to ne ide u povijest. U povijest idu samo odluke, ono što je pismeno zaključeno, konačni rezultat razgovora. A o tome da se nekoga snima kada dođe i razgovora, vidite da to ne ide u povijest, nego završava u Nacionalu. (smijeh)

— Ne možemo očekivati neke Vaše buduće transkripte?
Ne, definitivno.
— Gospodine Predsjedniče, već ste pola godine na čelu Hrvatske pa bi bilo zanimljivo čuti Vašu ocjenu tog razdoblja, no s osobne strane. Koliko se Vaš život promijenio činjenicom da ste Predsjednik Hrvatske?
Moj se život jako izmijenio i to je činjenica, ali ne mojom voljom. To je jednostavno rezultat mog posla. Ovdje dolazim ujutro oko osam i pol, a navečer odlazim oko deset i, ako ništa, tu se moj život promijenio. Najviše se promijenio u odnosu na obitelj, na moje običaje koje sam ranije imao, na moj svakodnevni ritam, odnose s prijateljima i rođacima koji su sada posve drugačiji jer je teško sve to sada uklopiti u ove oficijelne razgovore. No, pokušavam preko kontakata s građanima, koje redovito održavam u toku tjedna, opet održati jednu vezu s ljudima, iako mislim da još uvijek cijelu tu situaciju jako dobro poznajem.
— Kako se nosite s pojačanim interesom za Vas i političkim ulizicama? Prepoznajete li ih?
Njih je uvijek bilo i uvijek će ih biti.
— Padate li na laskanje?
Pokušavam da ne padam na to. Ali, morate razumjeti da ulizica uvijek ima. Otkada sam bio gradonačelnik, uvijek sam dolazio u dodir s ljudima s kojima sam se susretao i prije i poslije. I najednom se ljudi mijenjaju; ti se ništa ne mijenjaš, ali oni se mijenjaju. Prije su oni mogli problematizirati oko nekog mojeg prijedloga, ali sada najednom sve moje ideje postaju genijalne, najveći domet ljudskog uma! A to mene najviše smeta. Ja želim čuti tuđe mišljenje i ono me ne smeta. Želim omogućiti da Hrvatska upravo na takav način funkcionira, da opozicija bude jaka i demokratska i da svojim argumentiranim stavovima puše za vrat onima koji su na vlasti i tjera ih da se drže zakona i morala. Jer, bez takve opozicije nema moralne vlasti, makar do sada toga u povijesti nije bilo.
— U Hrvatskoj bi ta opozicija sada trebao biti HDZ?
HDZ to može biti, a sada me optužuju da opet nešto koketiram s HDZ-om, što jednostavno nije točno. Sviđalo se to nama ili ne, HDZ ima pojedinačno najveći broj zastupnika u parlamentu, a ima i većinu u Županijskom domu i time predstavlja jednu relevantnu opozicijsku snagu. No, mislim da ta HDZ-ova opozicija, bez obzira na to tko se uz nju još veže, mora biti oslobođena onih koji su krivi za lošu politiku u proteklom razdoblju, onih koji su u ortačkim ugovorima i umočeni u pretvorbeni kriminal, onih koji su omogućili da iscure sredstva ih Hrvatske.

— No dio takvih ljudi, na koje upozoravate, još uvijek drži pod kontrolom HDZ?
Mislim da će u HDZ-u doći do stvaranja kritične mase koja će se riješiti tih perjanica bivšeg sustava koji je Hrvatsku izolirao i vodio je u totalno centraliziranu državu i koji je Hrvatsku doveo u sukob s BiH. Oni više nemaju što tražiti u politici. I to bez obzira na to bili oni dobronamjerni ili ne; mislili oni da će to međunarodna zajednica tolerirati ili ne. To, u krajnjoj liniji, i nije bitno. Bitno je da su oni bili na pogrešnoj političkoj opciji i da oni nemaju više što tražiti u hrvatskoj politici. Oni koji su opterećeni tzv. kineskim sindromom, koji žele izolirati Hrvatsku od Europe i radili su sve da bi tako bilo, a kako bi se Hrvatska mogla pljačkati iznutra, čime bi jedna grupa ljudi nekontrolirano mogla pljačkati svoj vlastiti narod, bez obzira na to željeli to ili ne, polučili su takav rezultat. Hrvatska je opljačkana, hrvatski kapital iscurio je iz Hrvatske. Kako se oni koji su u tome sudjelovali nalaze u HDZ-u, oni moraju biti identificirani kao takvi. HDZ onda nakon toga mora graditi svoju poziciju na kompetentnim i moralnim ljudima i profilaciji stranke centra desnog otklona. Oni koji žele dobro Hrvatskoj, HDZ-u, na kraju krajeva i Europi i svijetu, moraju povući taj potez i riješiti se krivih ljudi.
— Jeste li svjesni toga da će se, kod ljudi o kojima govorite, sve zadržati na političkoj odgovornosti?
A ne, neće. Mogu vas uvjeriti da će sve doći na svoje mjesto.
— Kako to mislite?
U roku od tri ili četiri mjeseca imat ćemo sve na stolu.
— Što Vas čini tako sigurnim u to?
Rad institucija. Hrvatska nije bila pravna država, a danas ona to jest. Hrvatska prije nije bila zrelo demokratsko društvo, a danas jest i upravo to će omogućiti da se razriješe ovi kriminalni slučajevi da bi Hrvatska bila toga oslobođena. Moramo prestati s opterećivanjem hrvatske javnosti s aferama koje nikako ne završavaju. Taj dio mora biti završen i moramo se okrenuti današnjem trenutku i sutrašnjoj, futurističkoj Hrvatskoj koja će biti pravna država i poželjan partner demokratskim sustavima i magnet za privlačenje stranoga kapitala koji će aktivirati hrvatske resurse, a sutra Hrvatska mora biti dio Europe s europskim standardima i kriterijima i europskim životnim standardom. Nakon toga će sve ove kritike i bojazni da idemo u nekakve Jugoslavije i da će Hrvatska imati nekakve štete od Europe, sve će to nestati. No, moramo definitivno riješiti reviziju pretvorbe, procesuiranje kriminalaca i otvaranje strateškim ciljevima.

— Kazali ste da će za tri-četiri mjeseca sve biti na stolu. Znači li to da imate uvid u pravosudne akcije?
Imam procjene.
— Iz pouzdanih izvora?
Iz pouzdanih izvora imam dobre procjene.
— Ovaj put radi se o političkim "kapitalcima"?
Da, o kapitalcima.
— Do sada ste uglavnom u javnosti redali uspjeh za uspjehom. Međutim, dva posljednja Vaša istupa, onaj oko ljetovanja i pomilovanja, otkrili su da ste bili izbačeni iz takta. Postali ste nervozniji?
Tu ste u pravu. Jer, čim je moja žena to isto rekla, a ona je uvijek u pravu, znači da je i vaša konstatacija točna. Ona je primijetila tu malu nervozu, ali ako stalno na mene dolazi bombardiranje i svakakvi nekorektni nastupi, onda sam i ja istupio malo jačim tonom, možda i nedozvoljenim. Javnost to vrlo brzo snimi i tako dobijem odgovor.

— Zašto ste tako burno reagirali oko pomilovanja kojemu se usprotivio dobar dio javnosti?
Činjenica je da je Komisija obavila svoj dio posla, ali je i činjenica da hrvatsku javnost nitko nije obavijestio što je posao te Komisije, nego se ide na to da su tri osobe koje su dilale drogu posebno opasne i ide se s kampanjom u koju se uključuje i časnu sestru i tako dalje. Idemo vidjeti što radi ta Komisija za pomilovanja; ona se ne bavi samim suđenjem, time se bavi sud. Sud je na temelju izvedenih dokaza donio presudu i ti ljudi su na temelju toga otišli u zatvor na izdržavanje kazne. Od trenutka odlaska u zatvor nastupa Komisija za pomilovanja, koja polazi od toga je li kazna djelovala na konkretnog počinitelja ili ne. Na nekoga u zatvoru ne djeluje kazna. Ja sam bio u zatvoru i točno znam kako djeluje kazna — na nekoga djeluje odgojno, na nekoga ne. Na mene, konkretno, kazna nije djelovala kad sam bio u zatvoru, jer sam u zatvor išao zbog političkog delikta. Jedva sam čekao izaći iz zatvora i djelovati tamo gdje sam prestao.
— Politički delikt je ipak nešto drugo u odnosu na konkretni splitski slučaj o kojemu govorimo.
Što se tiče privrednog kriminala ili kriminala s narkoticima, koliko će na koga djelovati kazna, ovisi prvo o čovjeku, o načinu na koji je on prihvaćen u tom društvu gdje izdržava kaznu, želi li se on riješiti pakla droge ili ne.

— Roditelji ovisnika su ipak uputili žestoku kritiku?
Time oni sebe opravdavaju. Moram biti kritičan, i ja sam roditelj i imam i djecu i unuke. Ja bih na svojoj djeci vidio da se oni drogiraju, to budite bez brige. Ako se moja djeca drogiraju, to je dio moje odgovornosti. Tvrdim da poziv na drogu počinje u obitelji. Tu ja trebam vidjeti časnu sestru Bernardicu, neka djeluje da obitelji pomognu djeci. Sada se javlja jedan s plaćenim oglasom koji moj čin naziva sramotnim. To je njegovo pravo, ali on plaća 24 tisuće kuna za oglas, a ima ovisnike u kući. Nije teško zaključiti odakle su se ta djeca drogirala — pa taj čovjek ima novca na bacanje! On je meni mogao telefonirati i reći: Predsjedniče, sram te bilo. Mogao je sazvati konferenciju za tisak pa ga to ništa ne bi koštalo. Ali, taj se čovjek razbacuje s novcem, što znači da su i njegova djeca dobivala novac. Neka taj čovjek sam sebi postavi pitanje pomaže li on da i tuđa djeca postaju ovisnici zato jer previše daje vlastitoj djeci. Ako na ovakav način razbacuje novac, meni nije ništa drugo nego zaključiti — evo, imamo izvor iz kojega dobar dio ovisnika dobiva novac. Sve je u obitelji. Ako je obitelj zdrava i kompaktna, sve je u redu. Nisam ja došao do tog zaključka, nego oni ljudi koji se liječe u komunama. Posjetio sam ih i pitao: Tko je kriv za ovo što se vi drogirate? Odgovorili su mi da je to njihova obitelj. U obitelji su motivi zašto se ljudi drogiraju. I zato nemojte tražiti Ivicu Račana, Stipu Mesića ili dilere. Od vas, gospodo, to počinje, od obitelji. Ako tako gledamo, onda ćemo prihvatiti odluke ove Komisije na jedan sasvim drugačiji način. Ne kažem da Komisije ne smije biti kritizirana, naravno da može biti argumentirano kritizirana. Troje ljudi koji se spominju ništa ne znači u odnosu na masu ovisnika, masu kriminalaca koji piju krv ovisnicima.

— Imate li Vi osobno kakvih iskustava s problemom ovisnika u obitelji?
Imam utoliko što je sin jednog mog rođaka bio ovisnik. On je studirao i nedostajao mu je samo završni ispit. Na zadnjoj godini studija u inozemstvu došao je u kontakt s drogom, vratio se kao ovisnik. Liječnici su nam rekli da ima samo dva izlaza — smrt ili bolnica. On je, na žalost, umro.
— Jeste li za legalizaciju lakih droga?
Nisam. Vidio sam da me sada napadaju i oni koji su za legalizaciju lakih droga. Mislim da je to podilaženje situaciji na koju ne možemo djelovati. Pa onda kad ne možemo djelovati svojim autoritetom, pozivima i edukacijom, idemo im onda dopustiti jednu stepenicu.
— Da se malo vratimo na Komisiju - kada Vama Komisija pripremi dokumentaciju o pomilovanju, proučite li Vi nju detaljno ili...?
Dođite kod mene, pozivam vas da jedan dan pratite moj posao. Ne ovo što inače pratite, nego cijeli dan. Vas prve pozivam da sjednete kod mene ujutro od osam i trideset pa do navečer. Vidjet ćete s čim se ja sve u jednom danu susrećem i imam li ja prostora da svaki taj predmet proučavam i vidim je li sve učinjeno lege artis. Sada govore da su to najteža djela, a to su djela za koje se dobiva oko pet godina. Najteže su presude od 20 godina zatvora. Oni koji su toliko trebali dobiti nekada uopće nisu išli u zatvor jer su bili pomilovani i nitko se nije javio i pitao kako je to moguće da djecoubojice i najteži zločinci koji nisu u zatvoru zbog proceduralnih razloga šeću po Hrvatskoj!!? Kako se onda nije našla jedna Ružica Čavar ili sestra Bernardica? Još samo očekujem Branku Šeparović, dočekao sam Đapića i još nedostaje Mladen Schwartz. I onda je lepeza tu, da se vidi tko stoji iza jedne ovakve kampanje, jer ovo nije nikakva argumentirana rasprava.
— Vama su poslali molbu za pomilovanje i branitelji koji su zatvoreni u Lepoglavi i Puli. Hoćete li njih pomilovati?
To je u proceduri i o tome Komisija vodi računa jer ne smije doći do inflacije pomilovanja, jer i oni koji su u zatvoru moraju shvatiti da su krivi. Neki smatraju da nisu krivi ako su počinili kazneno djelo. Oni koji sad kritiziraju rad Komisije moraju shvatiti da su svi pomilovani kažnjeni. Neki su ljudi već pomilovani, neki su tražili pomilovanje pa su odbijeni; znam konkretan slučaj kada je čovjek ubio za novac i to s namjerom. No, zato što je bio u ratu sada traži pomilovanje! Njegov zločin nema veze s ratom, a za tu konkretnu osobu imamo podatke da nije ni u ratu bio na pozicijama Majke Terezije.
— U javnosti ima dosta dvojbi oko angažmana Hrvatske na demokratizaciji Srbije. Čemu tolika opsjednutost tim "zadatkom", gdje je interes Hrvatske u tomu?
Naš interes je da se Europa udruži, da može konkurirati Americi i Japanu, da Hrvatska postigne standarde danas udružene Europe, da ovo postane kontinent koji će omogućiti uopće opstanak svijeta, zato što samo u konkurenciji Amerike, Japana i udružene Europe možemo doći do novih tehnologija.
— Zvuči futuristički?
Polazim od svog futurističkog pogleda — treba poduzeti sve da se Europa što prije udruži i da pronađe mehanizam da odluke donosi konsenzusom, na korist svih, a da tada granice spajaju, a ne razdvajaju. U tom slučaju rat za granicu prema BiH je apsurd, jer će Hrvati i tako živjeti u svom kulturnom korpusu. Sada, dok se Europa udružuje, jedini remetilački faktor jest uistinu samo — Srbija! Tamo je na snazi dugogodišnja indoktrinacija, koja je uvijek pozivala na rat za tuđe teritorije. Sad njihova opozicija treba prestati s natjecanjem u nacionalizmu, mora se okrenuti prema europskim standardima. Nama je interes da imamo demokratskog susjeda, a ne da imamo kineski zid.
— No, ne mislite li da imamo dovoljno i svojih problema, a da bi se sad hrvatska politika bavila i Srbijom. Nije li stanje u Srbiji i tip vlasti ipak njihov, a ne naš problem?
To je i naš i njihov problem! Naš utoliko jer nema europskog udruživanja ako se ne udruži cijela Europa. Mi smo na tom prostoru, nismo na prostoru, recimo, Finske. Kad bismo mi bili u Finskoj, onda nas Srbija uopće ne bi interesirala! Dokle god ja imam kao susjeda onoga koji je okrenut Afganistanu, a ja okrenut prema Bruxellesu, imam problem. Na svojoj granici imam tehnički problem jer se ne otvaraju ceste, komunikacije, i još imam neprijatelja. A ja ne želim neprijatelja na granici!
— Do dolaska Hrvatske "u raj" trebat će nam malo više vremena. Stiže sve više kritika da Hrvatska ne ostvaruje gospodarske reforme. Stječe se dojam da Račanova Vlada uopće nije niti zainteresirana za strana ulaganja, razvoj poduzetništva, nastavak privatizacije?
Radi se o sasvim drugoj stvari. Može se tvrditi i postaviti kako to vi zaključujete, no mislim da to ne pogađa bit stvari. Hrvatska je definitivno opljačkana, imala je pogrešnu orijentaciju otklona od Europe, umjesto otvaranja i, budimo načistu — hrvatska službena politika je s Miloševićem dijelila BiH! Granice se neće mijenjati, a mi smo novac trošili na podjelu BiH umjesto da smo spajali od Miloševića ugrožene. Imali smo i pogrešan model privatizacije — nismo išli tragom kapitala, vlasništva, zatim do modernog menadžmenta. Izmišljalo se nekakve vlasnike, po stranačkoj, državnoj logici postavljalo menadžere... Robovali smo i dalje boljševičkom modelu — prvo je SK odlučivao o menadžmentu, onda dolazi HDZ i radi isto.

— Sada dolazi šestorka?
Dolazi šestorka koja opet gubi orijentaciju, moram to reći, i stvara nekakve "koordinacije" koje odlučuju o menadžmentu! To nas vodi u novu katastrofu! To sam kritizirao, bez obzira na to sviđalo se to nekomu ili ne. To je ono što smo do sada imali — pogrešan model privatizacije, sjetimo se kada se išlo tražiti 200 obitelji da pokrenu domaće resurse. To nije moglo uspjeti, jer oni nisu bili vlasnici, nisu mogli niti bicikl kupiti, a postali su menadžeri tvrtki koje nisu znali voditi. Jedino su znali isisati novac i poslati ga van. Sad moramo stvari vratiti natrag, tražiti taj novac, vratiti ga putem državnih mehanizama i pomoći izvana, postati zona sigurnosti, da kapital nađe put do hrvatskih resursa — a to još nismo dokraja postigli. Kapital mora ići izravno, ne državi kao kredit. Dakle, valja napraviti reviziju pretvorbe, brzo procesuirati "slučajeve", stvoriti zonu sigurnosti, privući strani kapital direktno u hrvatske resurse. To niti jedna vlada u svijetu ne bi mogla dovršiti u šest mjeseci!
— Dobro, sad smo analizirali situaciju. No, nismo sigurni je li Račanova Vlada naučila lekciju, jer postoje trendovi, opet, državnog nadzora nad privredom, je li tako?
Da. Gledajte, za ono što su zatekli, za sve ih amnestiram. Prvo su morali snimiti postojeće stanje, zatim dati strateške pravce, na kraju moraju reći koji su naši strateški ciljevi. Mislim da je Račanova Vlada tu dosta određena, osim što nemamo strategiju razvoja Hrvatske. Taj dio sada moraju napraviti, a ja ih dobronamjerno upozoravam; u redu, nisam ja najpametniji, ali ipak; znate, vlast je izazov i ako je šest stranaka u prilici rješavati i stvari koje su izvan njihova okvira, to će onda i uzeti, pa namještati svoje ljude svuda — stoga im treba kazati: "Ne, to Vi ne smijete raditi!" Stoga se slažem s tim da usvojimo zakon, kako je predložio Mate Granić — koji će reći koja su mjesta zamjenjiva kod promjene vlasti.

— Takva Vaša upozorenja dočekuju se u politici "na nož"?
Upozoravam stoga što ne možemo ponavljati uvijek iste greške, a ne radim to zato da bih nekoga rušio, nego želim pomoći da prorade institucije sistema!
— Do kada, dakle, treba tolerirati te propuste Vlade, do kada Račanova Vlada mora napraviti strategije razvoja zemlje, gospodarskih reformi, stranog ulaganja, razvoja poduzetništva?
Do jeseni ove godine! Mislim da do kasne jeseni Hrvatska mora imati te strategije razvoja, instrumentarij po kojemu će te strategije ostvarivati, biti prepoznata kao zona sigurnosti u koju će dolaziti kapital i gdje će postojati institucije demokratskog društva. To se mora učiniti! Znači moramo i decentralizirati državu, jer samo će tako biti motivirane niže razine, moramo izbaciti i politiku iz menadžmenta — ja to ponavljam kao papagaj! Izbacimo politiku radi svih nas! Meni je jedan od čelnika, neću ga imenovati, poručio kako se to više ne radi, da stranke više ne određuju menadžment. To neka kaže Ivanu Milasu, možda mu on povjeruje! Ma koji je to javni natječaj do sada bio raspisan za direktore javnih poduzeća!? I onda mi govori kako se to sada obavlja na sasvim drugačiji, transparentni način?
— Možda misle da je "transparentnije" jer sad odlučuje više ljudi, zbog više stranaka u igri?
Je li to šta mijenja na stvari? Ništa. Ja sam protiv toga. I još mi je jedan aktualni čelnik poslao poruku — je, bile su na razini županija koordinacije, ali one su se raspale! Pa, naravno, to je samo dokaz da taj model ne valja. Dakle, moramo napraviti otklon — oni koji sada participiraju u vlasti, znači šestorka, oni moraju analizirati — u čemu smo napravili pozitivan iskorak, a gdje smo ponavljali iste greške kao i oni prije nas!
— Je li moguće za "Slobodnu" dobiti transkripte oko Enrona, jer u javnosti su prezentirani samo dijelovi koji se odnose na politički dio priče, a nas zanima priča oko nekompetentnosti naših pregovarača?
Moguće je da to vidite i mogli biste zaključiti da je Goran Granić, ako ste na to mislili, bio protiv ugovora koji šteti Hrvatskoj.
— Rado bismo vidjeli te stavove.
Vidjet ćete ih, nakon mog povratka iz Amerike.

— Skandalozno je odjeknula vijest o navodnoj istrazi Haaškog suda o generalu Petru Stipetiću — apostrofirani ste u tim napisima i Vi i Mongomery?
Mogu samo reći da sam se našao nepotrebno involviran, ili nečijom voljom. Mene je nazvao novinar Darko Hudelist i s "prijemčivim" glasom rekao kako postoji informacija da će i general Stipetić u Haag. Istine radi, nije mi rekao je li on pozvan u Haag kao osumnjičeni ili kao svjedok. Pitao me je kako ja to komentiram. Rekao sam da o tome ništa ne znam i da bih vjerojatno trebao znati jer se radi o načelniku Glavnog stožera, ali da ne vjerujem u tu priču. Hudelist je ponovio da oni imaju izjavu Montgomeryja da je to istina, na što ja kažem da ne vjerujem da je to Montgomery rekao. Hudelist opet ponavlja: "Mi imamo potvrđenu izjavu." Ja sam mu na to onda odgovorio da se pravi štetna situacija, da se ide s raznim spekulacijama i podvalama da bi se otklonili pogledi od nekih drugih problema. Ako je Montgomery dao takvu izjavu, onda i on stvara situaciju koja je štetna i nama i njemu, tako sam rekao. I onda uredništvo Globusa zanemari da ja odgovaram na pitanje, a ja sada pitam — na čije sam ja to pitanje odgovarao? Ispada da sam ja sam spomenuo Montgomeryja, ničim izazvan, a genijalci to nisu pojasnili. Vidite, treba biti oprezan i s vama.

- Je li Hrvatska premala za Vas, kao političara?
Ne premala, nego, s obzirom na to koliko imam posla, Hrvatska mi je prevelika!
- Imate li ambicija da osobno budete važan politički faktor na širem području?
Ma ne! Kad god sam radio neki posao, nastojao sam ga obaviti maksimalno učinkovito i korisno. Kada sam bio načelnik općine, maksimalno sam se zauzimao za nju, jedno vrijeme je bila i najveće gradilište. Kada sam bio predsjednik vlade, nastojao sam da vlada maksimalno dobro funkcionira, a kada sam bio predsjednik Sabora, isto tako, da se u borbi mišljenja donosi najbolja regulativa. U bivšoj Jugoslaviji moj je interes bio da hrvatska stvar dođe pred svjetsku zajednicu. To se moglo samo preko jugoslavenskog instrumentarija, onog predsjedništva. Danas se zauzimam za to da Hrvatska prednjači u europskom udruživanju, ne da vuče nekakav vlak u kojemu ćemo ovisiti o posljednjem vagonu, nego da Hrvatska sudjeluje u regati prema europskom udruživanju i da budemo prvi u toj regati, a da to sve koristi našim građanima. To je moja ambicija.

— Ovih je dana jedan od najodgovornijih ljudi vlasti, Slavko Linić, dao "fenomenalnu" izjavu - on bi ograničio strance u medijima na 25 posto, radi "zadržavanja državnog nadzora nad medijima"?
Ne bih htio nikoga parafrazirati, jer to nisam pročitao — no reći ću vam svoje mišljenje. Slažem se s tim da nigdje ne smije biti monopola. Sami ljudi u medijima moraju izboriti svoje pravo na slobodu. Znate, nitko se ne rađa kao demokrat, sloboda i demokracija se uče. Ne kažem da je netko manje ili više demokrat, ali treba učiti jer mi nemamo demokratskih tradicija — svi trebaju učiti, i ministri, i oni u opoziciji, oni u ambasadama, medijima i ja na ovom mjestu... Posebno sam protiv monopola u medijima, bez obzira na to dolazi li on izvana ili iznutra, ili od države. Monopol je monopol — tko ima monopol, on diktira.