Afera o načelniku Glavnog stožera generalu Petru Stipetiću koju je pokrenuo Globus kao bombastičnu indiskreciju o njegovu pozivanju u Haag radi ratne odgovornosti po zapovjednoj liniji, a koju su svi silom uključeni "protagonisti" demantirali, najmanje je stvar samog Stipetića. Njome se želi kompromitirati novo "JNA"-ovsko rukovodstvo HV-a, budući da se Stipetića smatralo najsposobnijim operativcem u vojsci bivše države, te zaustaviti demontaža hadezeovski formirane vojske i logistike. Pred Mesićev i Račanov susret s Clintonom i američkim vojnim dužnosnicima s kojima će se razgovarati i o ulasku Hrvatske u NATO, ova naručena blamaža koristi antinatovskim snagama koje vojsku i dalje žele vidjeti kao javno sredstvo za privatne ciljeve.

Ona ima i antihaaški rezon, budući da stvara dojam generalizacije krivnje među hrvatskim generalima, pa ako ni za što nije odgovoran Stipetić, zbog čega bi se trebalo pristati na krivnju dosad designiranih hrvatskih časnika? Njezine konotacije zahvaćaju i tekuću ustavnu raspravu, jer bude li HV ostavljen u domeni "neozbiljnog" predsjednika Mesića, njezina će snaga i stega potpuno nestati. Drugim riječima, "stare snage" u HV-u valja ostaviti ili vratiti na položaj. U odgonetanje ovog tempiranog senzacionalizma uključio se i Dražen Budiša, ali sa zadrškom, kao da je riječ o fatimskoj tajni.
Dilema tko će vladati HV-om - Ministarstvo obrane ili predsjednik države zapravo se topi pred činjenicom o stanju same vojske. Na to je s velikom dozom građanskog i zastupničkog poštenja javnost upozorio Damir Kajin, riskirajući demisioniranje iz nadležnog saborskog odbora, kazavši da je HV pred bankrotom. U krizi je i čitava organizacija vojnog sektora pa se traže korjenite promjene u pravcu natovske standardizacije. Tko će izvesti sve te silne promjene? General Miljenko Crnjac koji je nedavno položio Ratnu školu ostao je neraspoređen, jer ga je dosadašnji načelnik Glavnog stožera proglasio kriminalcem, što je dokaz da se ne ratuje samo oko HV-a nego i u HV-u.
Tuđmanova i Šuškova vojska bila je njihov vlastiti teatar u kojem su stožernici HV-a morali glumiti činovnike Ministarstva obrane, a ne djelovati kao časnici. Stoga se malo utemeljenom čini generalska zapovjedna odgovornost. I Ministarstvo kulture budžetira HNK ali ne propisuje koji će glumac dobiti određenu ulogu. Ministarstvo obrane se još dublje i podrobnije miješalo u sustav HV-a, ono je neposredno komandiralo, vodilo bitke i proglašavalo pobjednike, određujući koja će postrojba osloboditi neko mjesto, umjesto da se brine o financijama i vrši civilni i parlamentarni nadzor.

HV nakon deset godina glumljenja zapovjedništva želi uistinu postati stvarna vojska, tj. imati istu onu dozu subjektnosti kakvu ima Pentagon. U svim NATO-državama ministarstvo obrane je nadležno za vojsku kojoj je ostavljeno pravo da rukovodi bojnim poljem i kadrovskom promocijom. Umjesto da se otvori javna rasprava o tome, sve u bitnom ostaje po starom. Čekaju se blagdani poput Dana domovinske zahvalnosti da bi se ceremonijalno "odradilo" priznanje nekoj apstraktnoj vojsci. No što je više tih formalističkih vanjskih priznanja HV-u, na površinu izbijaju njegove unutarnje manjkavosti. Prije svega manjak novca. Ovo najskuplje državno "poduzeće" baratalo je s najvećim postotkom proračuna, bilo najveća praonica novca i zaštićeno tržište droge, ali usprkos svemu tome ostalo je najvećim dužnikom brojnim civilnim dobavljačima. Pogotovo onima koji svoju zaradu nisu htjeli dijeliti s kriminalnim strukturama zaduženim za isplatu. Usprkos svemu tome vojni kriminalci se nisu procesuirali nego penzionirali, domaća se vojna industrija nije razvila, naoružanje nije modernizirano, a plaće profesionalnoj vojsci i časnicima se već godinama nisu podizale.
Premda je Victor Hugo "predvidio" u "Budućnosti čovjeka" da će u 20. stoljeću rat biti mrtav, on nikada u povijesti nije bio življi. Teško je vjerovati da će u 21. stoljeću vojska biti svedena na naoružani folklor i da će služiti samo za parade i pobjedničku reminiscenciju.

Hrvatska u globalizaciju ulazi sa starim modelom razmišljanja - veće je jače, iako je dominantan obrazac - brže je učinkovitije. Prusko-boljševički koncept opće vojne obveze i "naoružanog naroda" se istrošio i svaka racionalna vlada ga odbacuje kao gubljenje proračunskih novca i legalnu krađu civilnog života. U javnosti se pojavila vijest o "brzini" demilitarizacije hrvatskog društva, pa bi do prestanka obveznog novačenja došlo tek 2010., što predstavlja ludost nepotrebnog anakronizma. General Martin Špegelj je ponudio inteligentno prijelazno rješenje o vikend obuci. Svjetski je trend profesionalizacija high-tech vojske za koju nezainteresirani adolescent predstavlja balast. Međutim, postavlja se pitanje je li sam HV zreo da postane profesionalna vojska? Naime, čuvena američka prognostička korporacija RAND smatra da se na profesionalizaciju vojske može ići samo u stabilnim demokracijama, gdje je uhodan demokratski mehanizam civilne kontrole vojske.
Hrvatskoj je i za razvoj gospodarstva, prav(n)e države, odnosa u vojsci i prema vojsci - nužna daljnja i svestrana demokratizacija. Potrebni su joj demokrati s vizijom i odlučnošću za hitru implementaciju najefikasnijih rješenja. HV i nove generacije mladih ne mogu živjeti kao taoci kognitivne sporosti ili nesnalaženja Radoša i/ili Mesića. Čija će biti "zadnja" nad HV-om - Radoševa ili Mesićeva, nije odsudno važno jer u demokraciji ne odlučuje jaki predsjednik ili jaki ministar već pravedni i realni zakoni koje donosi parlament.