Guske u Domovinskom ratu
Piše: Jelena Lovrić
Svojim bokser - porukama “gospodi iz Haškog suda” Zdravko Tomac uspio je postići rijedak uspjeh - poduprli su ga Dražen Budiša, HDZ i HSP. Budiša kaže da Tomčevu izjavu “u osnovi podržava”, HDZ-ov tajnik Škara raduje se da je i SDP glede Haaga “došao na pozicije HDZ-a i dr. Tuđmana”, Đapić je uz njega, ali se boji da je stav vlade ipak drukčiji.
Tomac se također rasprostro po svim medijima objašnjavajući što je u Vukovaru zapravo rekao. Možda bi bilo bolje da ne objašnjava. Ovako se samo dodatno zapetljava. Tako on u jednim novinama elaborira razliku između srpskog i hrvatskog zločina. Srpski je bio dio ratnog projekta stvaranja Velike Srbije, hrvatski je, kaže, bio pojedinačan. Za Srbe je rat bio genocidan i agreso
rski, hrvatski je rat bio obrambeni. Ali onda sam sebi skače u usta, potvrđujući kako upravo objavljeni stenogrami - u kojima Tuđman priznaje trgovinu Posavinom za dijelove središnje Bosne i Hercegovine te “očišćenu Baranju” - pokazuju iluziju bivše hrvatske vlasti "da se podjelom Bosne, stvaranjem čistih teritorija i humanim preseljenjem mogu riješiti problemi”.Podjela Bosne čin je agresije. Riječ je o projektu - bez zločina neostvarivom - formiranja Velike Hrvatske: Stvaranje “čistih teritorija” drugo je ime za zločin etničkog čišćenja. Čak i po hrvatskom zakonu takozvano humano preseljenje - ratni je zločin. Kao što je ratni zločin, kažnjiv zatvorom od najmanje pet godina, naseljavanje osvojenih područja - u Bosni i Hercegovini Drvara, Glamoča - dij
elom “svojega civilnog pučanstva”. Zločin je bio sastavni dio Tuđmanova ratnog projekta u Bosni i Hercegovini. U onom dijelu u kojem je težio ostvarenju plana istog autora o smanjenju broja Srba u Hrvatskoj - i Domovinski je rat podrazumijevao zločin.To ne poništava činjenicu da je za većinu branitelja Hrvatske taj rat bio obrambeni. Bio je to za sve one koji su branili svoje, ali politika je u legitimnu obranu Hrvatske ugradila i neke druge ciljeve, suspektne i po hrvatskim i po haškim zakonima. Zato su danas na jednoj strani majke u crnini, koje nitko ne može utješiti, na drugoj su strani Tuđmanovi stenogrami. Hrvatska bi se konačno morala odrediti prema slojevitosti Domovinskog rata, umjesto da vergla prazne i nikom korisne fraze o njegovoj svetosti. Jasnim distanciranjem od etničkog i osvajačkog dijela Tuđmanova rata - Hrvatska bi sebi i svojim borcima mogla pomoći više nego lajanjem spram Haškog suda. Jer, konačno, prava je istina da vrhovnik i najveći dio branitelja možda i nisu bili u istom ratu.