Slobodna Dalmacija: 9. 8. 2000.
VRUĆA JESEN |
Unatoč zlogukim najavama vruće socijalne jeseni, Račanova će Vlada vjerojatno nekako pregurati to godišnje doba bez velikih potresa na krilima uspješne turističke sezone, pa je mnogo izglednije da će točku vrelišta socijalne tenzije dosegnuti koncem ove ili početkom iduće godine
Piše: Miomir ŠTRBAC
Najave političkih i socijalnih vrućih jeseni već su postale uobičajena "prognostička" disciplina u državi Hrvatskoj. U zenitu ljeta, prije odlaska na godišnji odmor, najčešće ih izriču čelnici političke oporbe, sindikalni lideri i nezadovoljni ekonomski stručnjaci. Njihov je adresant u pravilu Vlada, kojoj se, valjda nakon ljetnog akumuliranja energije, proriče ključanje nezadovoljstva zbog politike koju vodi i njegovo prelijevanje na ulice. Dosadašnje iskustvo, međutim, uči da su zlogu
ki proroci uglavnom griješili. Jeseni su bile više sumorne i vlažne nego vruće, a socijalni prosvjedi i štrajkovi držali su svoj ritam zavisno od akutnih problema i konkretnih povoda, a ne od godišnjih doba.Glasnik optimizma
Daljnje zaoštravanje gospodarsko-socijalnih dilema i problema sigurno da. I to ne u nekom vrućem jesenskom smislu, već kao tema koja će dominantno obilježiti barem dvije iduće godine rada Račanove Vlade uspije li održati koalicijsku slogu. Što se pak vrućine socijalnog nezadovoljstva tiče, ona će zasigurno rasti u mjesecima koji slijede, s tim da je kraj ove godine i početak nove mnogo realnija kritična točka od j
esenskoga vrelišta. Zašto?Brojke i sudbine
Takvom slijedu brojki i ljudskih sudbina baš ništa ne znače podaci o rastu BDP-a za 4 posto u prvom tromjesečju, industrijske proizvodnje od 2,9 posto u prvih šest mjeseci, oporavku izvoza, smanjenju nelikvidnosti ..., što ih kao prve signale gospodarskog oporavka iznosi ministar financija dr. Mato Crkvenac. Običnim ljudima to su tek apstraktne brojke u potpunom neskladu s njihovom konkretnom sudbinom gubitka radnoga mjesta i gotovo nikakvom nadom da će pronaći novo. Uz to, svi još
dobro pamte Škegrine brojčano-statističke bravure kojima nam je "dokazivao" kako živimo sve bolje u vrijeme dok je hrvatsko gospodarstvo najbrže tonulo. Uostalom, skeptičnost ljudi je opravdana čak i u slučaju da makrostatistika nastavi pokazivati oporavak postojećih gospodarskih subjekata. U gubitaškoj privredi kakva je hrvatska oporavak, naime, može značiti tek postupno prevladavanje gubitaka i hvatanje daha, a nikako nova radna mjesta. Barem ne u dogledno vrijeme.