Redakcijski ekumenizam?

Premda je riječ o redakcijskim unutrašnjim stvarima, no kad se čini da su važne i nekoj pretpostavljenoj javnosti, onda ću ovoliko zadovoljiti znatiželju, da ne kažem i zluradost. Ispostavilo se, po svemu sudeći, da neki članovi Kolegija nisu baš do kraja usvojili moje načelo slobodnoga mišljenja o svim stvarima: ne uskraćuj drugima onu slobodu, koju za sebe svojataš. Kad se 8. kolovoza, pred sam završetak radnog dana i "zaključivanja" lista od 9. kolovoza, pokazalo da između nekih urednika i moje malenkosti postoji neslaganje oko ocjene smisla i stila teksta jednog našeg mlađeg i to honorarnog suradnika, onda je o svrsishodnosti objavljivanja toga komentara odlučila težina funkcije glavnog urednika. Pozivam sve zainteresirane analitičare, da pomno, pa ako žele i polemički prokomentiraju tekst pod naslovom "Ekumenizam", autora Krešimira Dujmovića ("Vjesnik", 9. kolovoza), pa da svaki sa svojih stajališta obrazlože je li i koliko je on suvislo napisan. Na sastanku Kolegija 9. kolovoza neki su se urednici oštro suprotstavili mojoj odluci što je taj tekst objavljen, dok ja i dalje ostajem kod toga da je u njemu vrlo pomno, premda dijelom i ironično rezimiran raskorak između velikih riječi o ekumenizmu i praktičnih djelatnosti pojedinih crkava. Međutim, poanta ovoga "sukoba" očito nije u razrješavanju jednog suptilnog teološkog problema (jer sumnjam da su mnogi tome dorasli), već je došla do izražaja stanovita nesnošljivost prema stilu i duhu pisanja nove autorske generacije, u kojoj se neki više ne daju podmititi pukim frazama, pa se zato i ne služe otrcanim klišejima. Ako je mišljenje toga našega autora po nečemu smiono - premda evo u "Jutarnjem listu" od 9. kolovoza čitam kolumnu gosp. Luke Vuco "Nacionalne vjere su zapravo karikature i krivotvorine", koja je u potpunom suglasju s idejom i zaključcima Dujmovićeva članka - onda je svakome slobodoumnome polemičaru otvoren prostor za reagiranje u "Vjesniku" na odgovarajućoj razini. Smiono prevladavanje granica u mišljenju ona je odrednica moje koncepcije građanskih novina, koje upravo pobuđivanjem zanimanja javnosti može najbolje djelovati na povećanje naše naklade. Ipak, kako je razmatranje ostavki nekolicine članova Kolegija još u nadležnosti Uprave i Glavnog urednika, te kako će biti razriješeno kao unutrašnja redakcijska i normalna procedura, ne vidim razloga da osim ovog objašnjenja bilo čime drugim podjarujem znatiželju, da ne kažem zluradost.