Budišino priopćenje prijelomnica za šestoricu?

Tko je »pakovao« generalu Stipetiću? Je li vijest o navodnoj haaškoj istrazi napokon dobila potvrdu (ne)istinitosti? Ni na jedno od tih pitanja Dražen Budiša nakon trodnevne dramaturške stanke i potrage za informativnim dubokim grlom nije donio odgovor. Malo tko će se zadovoljiti njegovim dubokim uvjerenjem kako je spomenuta vijest točna kad iza njegova priopćenja stoji većinom plitka argumentacija, koju bez zadrške demantiraju svi pobrojani akteri navodno ključnog razgovora s tužiteljicom Del Ponte: premijer Račan i predsjednik Mesić.
Drugi put je to u manje od mjesec dana Budišina riječ ponovno oštro preklopila Račanovu (i obratno). Sjetimo se Račanovih oštrih medijskih prijekora upućenih Budiši (tada na ljetovanju u Bugarskoj) zbog povećanih zahtjeva iz HSLS-a. Za Budišu se tada iz redova stranačkog podmlatka tražilo mjesto u Vladi, a isprike šefa stranke kako o tome nema pojma i kako ga nevina prozivaju jednako su uvjerljive koliko i tumačenje da je sasvim slučajno za dan odašiljanja rezultata privatne istrage o generalu Stipetiću izabrao baš onaj kad Račan i Mesić budu u preletu preko Velike bare.
U tome, dakako, nema ničega spornog – kad Budiša i njegova stranka ne bi bili glavni koalicijski SDP-ovi partneri toliki da Budiša sudbinu vlastite stranke vezuje uz sudbinu Vlade. Samo kako se takvo što veže uz činjenicu da je predsjednik HSLS-a Račanu umjesto želja za miran let poslao priopćenje u kojem ga uvijeno, ali javno i jasno (i ne samo njega) optužio za obmanjivanje ne samo javnosti nego i samog generala Stipetića. Naime, odgovor na pitanje je li Račan s Carlom Del Ponte razgovarao o generalu Stipetiću (što tvrdi Budiša) ili nije (što tvrdi premijer) može biti samo jedan, a u tom slučaju jedan od partnera nimalo časno (riječ je o ljudskoj sudbini generala Stipetića) vodi dvostruku politiku. A budući da je vlada sklopljena u šesteropregu, takav odnos za sobom povlači i dodatne interpretacije (što će reći i koalicijske politike) ostalih partnera.
Pritom se ponavlja klasičan obrazac unutarnjih podjela: predsjednik Sabora Tomčić (HSS) neutralno, ali hitno – čim se Račan i Mesić vrate iz Amerike – saziva sastanak državnog vrha, a s druge strane liderica HNS-a Vesna Pusić Budišine izjave naziva smiješnima, dok iz LS-a i IDS-a uz slično stajalište ide i ključna ocjena o »zabrinjavajućim odnosima nepovjerenja«.
U tom kontekstu priča o suradnji s Haagom, o individualizaciji krivnje, o hrvatskim obvezama, odlazi u drugi plan. U prvom je planu još stara vijest o novom pojačanom izdanju: vladajuća udruga šestorice mnogo slabije pjeva negoli su birači pjevali o njoj. Mogu li se nakon Budišina priopćenja stvari riješiti iza zatvorenih vrata i s osmijehom za fotoreportere, a da javnost konačno ne dozna tko je držao figu u generalovu džepu? (Josip Antić)