Vjesnik: 10. 8. 2000.
»Enron« nije mogao izgubiti
Kao što smo i najavili prije nekoliko dana, »slučaj Enron« je nakon višegodišnjih pregovora, ipak riješen uoči razgovora hrvatskih i američkih čelnika u Washingtonu. Sudeći prema dostupnim, nažalost, zasad vrlo škrtim informacijama o nadoknadi koju će »Enron« dobiti za pristanak na izmjene ugovora, na kraju je ipak postignut svojevrstan kompromis, ako se o nečem takvom uopće može govoriti.
Naime, »Enron« je zahvaljujući sredinom prošle godine potpisanim ugovorima s bivšom Vladom, imao tako dobru početnu pregovaračku poziciju da je od početka bilo jasno kako oni u ovoj priči ne mogu izgubiti. Jer svakom imalo upućenijem u međunarodne poslovne, pa i političke odnose bilo je jasno da nova Vlada ne može poništiti, pa ni bitno izmijeniti postojeće za »Enron« dobre ugovore, a da time ne izazove međunarodni spor koji bi američkoj kompaniji donio popriličnu odštetu i u javnosti stvorio dojam da Hrvatska i dalje odbija našem posustalom gospodarstvu više nego potrebne strane ulagače.
Za razliku od njih HEP-ovi pregovarači su bili u vrlo nezahvalnoj poziciji, jer su morali, s popriličnim utegom oko vrata, probati postići što bolji rezultat. Jesu li ( i koliko) u tome uspjeli vidjet će se nakon što se otkriju podatci iz novodogovorenih ugovora. Posao su im dodatno otežale poprilično pobjedonosne izjave koje su predstavnici hrvatske Vlade davali nakon povratka s početka posljednje runde pregovora u Houstonu. Naime, odmah je bilo jasno da jedna tako jaka kompanija iz najveće svjetske velesile ne bi tek tako odustala od lijepe zarade koju joj je jamčio postojeći ugovor sklopljen izravnom nagodbom, bez, u takvim slučajevima uobičajenoga, međunarodnog natječaja.
Zato je sada najzanimljivije pitanje gdje su se na kraju našli pregovarači kojima je bio zadatak da za svoju stranu izbore što više, jer obje strane ističu da je su relativno zadovoljni postignutim. Ni tu izbor mogućih odgovora nije baš velik. »Enron« će vjerojatno najveći dio planirane odštete koju su tražili zbog izmjene dosadašnjih ugovora dobiti kroz isporuke električne energije Hrvatskoj elektroprivredi uz povećanu cijenu, kao što je to dogovoreno u Houstonu. Kod toga su možda ipak pristali na nešto manji od prvotno tražena iznosa zbog svojih dugoročnih interesa na hrvatskom energetskom tržištu. Na primjer, ne treba smetnuti s uma da Vlada namjerava sljedeće godine deregulirati hrvatsko energetsko tržište i privatizirati dvije hrvatske najveće energetske kompanije: Inu i HEP za što je vjerojatno zainteresiran i »Enron«.
Tako ispada da su obje strane na kraju, više manje, zadovoljne, a najlošije će u čitavoj priči proći hrvatski potrošači električne energije koji će sljedećih godina morati plaćati ceh namjera bivše vlasti da dajući izravnom pogodbom primamljiv posao »Enronu« za sebe bezuspješno pokušaju ostvariti razne političke koristi.
Željko Bukša