Uz komplimente hrvatski su čelnici ovoga puta uspjeli dobiti i nešto konkretno. Američki predsjednik Clinton oduševljen je, kaže, “zapanjujućom brzinom” kojom se Hrvatska odvojila od svoje autoritarne prošlosti. U to ime sa svojim je visokim gostima iz Zagreba razgovarao i o tri američka financijska paketa za Hrvatsku. Navodno je riječ o milijunima dolara, uglavnom za obnovu.

Za razliku od Amerikanaca, koji u džepu obično imaju čvrste ugovore, za paket s kojim se iz Washingtona vraća hrvatski dvojac još je teško reći što sve sadrži. Čini se ipak da će na šušur otpasti značajan dio. Primjerice, Račan je sav ustreptao novinarima objavio: dobio je obećanje kako će američka administracija utjecati na tamošnje komercijalne banke da se angažiraju u gospodarskom razvoju Hrvatske. Takvo nešto jednostavno nije realno, američka administracija ne može na taj način utjecati na američke banke, obratno je više moguće.

Nova hrvatska vlast mora konačno pogledati činjenicama u oči i odgovoriti zašto je unatoč tapšanju po ramenu, inozemna pomoć Hrvatskoj ipak tako skromna. Svijet je cicija i svoje pare teško daje. Treba misliti o još jednom razlogu na koji je ovih dana upozorio Bogdan Denić. Neprirodnim se smatra pomagati državi koja je tako galantna prema svojim tajkunima - bivša ih je vlast stvorila i po potrebi sanirala, nova im u naplati poreza često gleda kroz prste. Napadna raskoš na kriminalu izrasle elite i državno luksuziranje (dovoljno je pogledati vozni park vladajućih ili broj državnih rezidencija), strance najčešće vodi zaključku da Hrvatskoj nije potrebna pomoć, nego djelovanje pravne države i bolja socijalna raspodjela. Tom se rezonu ne može prigovoriti.