AKTUALNO: KOALICIJU ŠESTORKE POTRESAJU DUBOKI UNUTARNJI RASKOLI
Račan u ratu s Budišom i Tomcem

Vladajuća koalicija šestorice bila je zamišljena kao demokratska udruga stranaka različitih političkih profilacija, ali koje imaju toliki minimum zajedničkih stavova da mogu zajedno funkcionirati u vođenju zemlje. Posljednji istupi Damira Kajina, praktično drugog čovjeka IDS-a, i Zlatka Kramarića, simpatičnog osječkoga gradonačelnika koji u liberalnoj stranci sve više izbija u prvi plan, rječito govore o tome kako se u šestorci nazire sve više pukotina i kako one iz dana u dan bivaju sve šire.
Stanje šestorke danas, možda, najbolje opisuje jedan ugledni hrvatski političar koji kaže da je šestorka politbiro kojim na vrlo centralistički i nedemokratski način upravlja Ivica Račan. A baš je sam premijer nedavno najavio da će Vlada u jesen doživjeti određene promjene, ali kako to ne znači da će doći do restrukturiranja Vlade. Zanimljivo je da nema najave nekog većeg skupa SDP-a ili HSLS-a koji bi raspravljali o promjenama u Vladi, pa makar i kozmetičkim.

U jednom trenutku se činilo da do rekonstrukcije Vlade mora doći, ponajviše zbog očitog nezadovoljstva njezinim radom, ne samo Dražena Budiše nego i većeg dijela HSLS-a, ali se onda dogodio spektakularni susret Račana i Budiše u vikendici prvog hrvatskog socijal-liberala i prašina se slegla. Analitičari su tek ostavili mogućnost da će cijena tog dogovora biti položaj Tonina Picule, ministra vanjskih poslova kojemu je lakše nabrojiti gafove nego dobre poteze.
Međutim, baš kad je o Piculi riječ, koplja između SDP-a i HSLS-a se najžešće lome. Naime, za većinu skandala nepotrebno stvorenih u Ministarstvu vanjskih poslova neki ljudi iz SDP-a manje-više otvoreno optužuju Piculinu zamjenicu koja je članica HSLS-a. Po tim informacijama Vesna Cvjetković-Kurelec počela je udarati na neke diplomate s namjerom diskreditiranja bivšeg ministra Mate Granića, a sve kako bi unutar stranke isprovocirala reakciju njegova brata Gorana koji je zamjenik premijera i s kojim doministrica vanjskih poslova navodno ima neraščišćenih računa.

Ova teza nekih ljudi iz SDP-a ima smisla, ali je teško dokaziva, a posredno potkopava i samog ministra Piculu, sugerirajući kako on ne može kontrolirati i dovesti u red svoje zamjenike i pomoćnike. No, da mira u šestorki nema govori i inzistiranje Dražena Budiše na rasvjetljavanju "slučaja Stipetić". A taj isti slučaj pokazuje da u cijelom državnom vrhu nema sloge. Naime, istoga dana kad su dnevne novine objavile izjavu predsjednika Sabora Zlatka Tomčića (HSS) da bi se Sabor u jesen mogao izvanredno sastati kako bi raspravio o slučaju načelnika Glavnog stožera HV-a, predsjednik države Stipe Mesić (HNS) rekao je kako ne vidi potrebu da o tome raspravlja Sabor ili neko posebno formirano tijelo. Kako god bilo, "slučaj Stipetić" je vezan uz vanjskopolitičke akcije Hrvatske i sva koplja ostanka ili slamanja šestorke lomit će se baš preko Ministarstva vanjskih poslova. Naravno, tu ne treba zanemariti prilično pouzdane informacije kako je premijer Račan već sasvim svjestan nemoći Slavka Linića da učini bilo što osim da hodnike Vlade pretvori u riječki gospodarski korzo, da je potpredsjednica Željka Antunović svojom prvom javnom izjavom u kojoj je najavila smjene novinara i urednika, pobila sve definicije demokracije i demokratske vladavine, da Goranko Fižulić osim pozivanja na opće stečajeve i povećanje cijena energenata uopće ne funkcionira... Bez svih njih Račan može jer su oni u ovoj vladi funkcionirali kao prilično samostalni igrači, ali Račan na mjestu Tonina Picule teško može naći adekvatnu zamjenu.
Da Picula nije na mjestu ministra vanjskih poslova zato što je najbolji kadar kojeg je Račan mogao odabrati svjedoči i notorna činjenica da je on bio tek drugi kojemu je Račan ponudio to mjesto pri formiranju Vlade. Kad se tog posla nije htio prihvatiti Zdravko Tomac, Račan je odabrao Piculu, čovjeka za kojega je znao da će moći odlično surađivati, odnosno da Picula neće iskakati iz premijerova kolosijeka. Kada bi se dogodilo da ova Vlada dobije ministra vanjskih poslova koji bi volio ili želio malo solirati, cijela Račanova koncepcija vladavine pala bi u vodu. Naime, Račan u prvih sedam mjeseci vladavine nedvojbeno pokazuje da mu unutarnja politika ovisi o zahtjevima inozemnih čimbenika. Što vani požele, Račan to u Hrvatskoj spremno uradi. To naravno nije bez rezultata. Cijena takve politike je prijam Hrvatske u Partnerstvo za mir, u WTO, otvaranje kreditnih aranžmana, odlična turistička sezona jer prvi put nakon dugo godina neke zapadne zemlje nisu sugerirale svojim turistima da ne posjećuju Hrvatsku... Međutim, kad neki zapadni veleposlanici počnu pričati o zapanjujućoj nespremnosti hrvatskih ministara da od Zapada traže jaču financijsku podršku procesu demokratizacije države i kad pri tome uopće ne prigovaraju, nego samo slušaju, onda to zaista postaje zabrinjavajuće. Ako bi otišao Picula i na njegovo mjesto došao netko drugi, za Račanov način vođenja Vlade to bi bilo pogubno.
Postoji još nešto što je za Račana pogubno. On trenutačno ovisi o dvojici ljudi. O suradnji s Draženom Budišom ovisi očuvanje prefiksa nacionalne politike njegove vladavine. Isto tako bez Zdravka Tomca SDP i Ivica Račan u očima hrvatske javnosti neće biti ni blizu onome što su bili na proteklim izborima. Trenutačno se ne zna od koga se Račan više i brže udaljava, od Tomca ili Budiše. Dogodi li mu se da produbi sukob s Tomcem, to će značiti veliki raskol unutar SDP-a u kojemu Račan neće imati izbora i morat će se prikloniti stranačkim prvacima tipa Ivana Ninića i Milanke Opačić.
Sam Zdravko Tomac baš i nema razloga izbjegavati stranački sukob nakon što nije od predsjednika svoje stranke, odnosno od premijera dobio podršku nakon nedavnih izjava u kojima je branio pravo Hrvatske i Hrvata na minimum nacionalnog ponosa. Inzistiranjem na raščišćavanju "slučaja Stipetić" prvi čovjek liberala Dražen Budiša pokazuje kako ili nije zadovoljan dogovorom u svojoj vikendici ili misli da Račan, odnosno neki njegovi ministri taj dogovor ne poštuju. Bez koalicije SDP-a i HSLS-a nema Vlade, odnosno nema ni šestorke.
Kako istupe Damira Kajina valja shvatiti kao službeni glas IDS-a, jer im se nije suprotstavio Ivan Jakovčić koji kao ministar ne može protiv svojega premijera, pa ih zbog istog razloga ne može ni izgovoriti, očito je da odnosi unutar šestorke pucaju.

Izvan odnosa šestorke ne smije se promatrati ni odnos Vlade i Predsjednika Republike. Račanova ideja ustavnih promjena i ograničenja predsjedničkih ovlasti nije nimalo bliska Stipi Mesiću. Sam premijer je otišao toliko daleko u svojem načinu vođenja Vlade koji neki političari u Hrvatskoj već nazivaju politbiroovskim, da je već očito kako želi što prije ozakoniti premijera, u ovom trenutku sebe, kao neprikosnoveno prvog i najvažnijeg čovjeka države. U tome Račan, međutim, nema apsolutnu podršku niti u vlastitoj stranci. Njegovi oponenti misle da vlast od Mesića ne treba prenositi na premijera, nego na parlament.
Na posljetku, ako analiziramo posljednje polemike oko toga tko će koga imenovati i tko će koju tajnu službu nadzirati, vidjet ćemo da se samo spominju Predsjednik države i Vlada. Sabor u ovoj državi kao da ne postoji. Račan kao da je zaboravio da prvi čovjek LS-a Vlado Gotovac zagovara koncentraciju vlasti u parlamentu, da je na čelu Sabora Zlatko Tomčić, prvi čovjek HSS-a, dakle još jednog koalicijskog partnera šestorke, te da je u ovom trenutku većina kvalitetnih političara koncentrirana u Saboru, a ne u Vladi. Doduše, moguće je da rekonstrukcijom Vlade neki zastupnici postanu ministrima, ali to kao da je proteklih godina već viđeno u ovoj državi. Ako Račan uskoro ne uredi odnose s Budišom, i to vrlo čvrsto, a zato mora temeljito mijenjati svoj način vladavine, a to znači i neke ministre, tada nas očekuje doista vruća politička jesen.