Koliko radnika u Hrvatskoj prima »minimalac« - ne zna se!

Oko 420.000 ili gotovo svaki drugi radnik u gospodarstvu prijavljen je Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje na »minimalac« od 1.700 kuna, što ne znači da oni uistinu i primaju toliku plaću / S obzirom da se o tome ne vode precizni podaci, prema nekim pokazateljima krajem lipnja je na »minimalcu« bilo oko 200.000 radnika što je oko 20 posto zaposlenih u državi, a Hrvatsku dovodi na vrh liste zemalja EU-a

ZAGREB, 13. kolovoza - Oko 420.000 ili gotovo svaki drugi radnik u gospodarstvu prijavljen je Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje na »minimalac« od 1.700 kuna, na koji poslodavac uplaćuje doprinose. Prima li uistinu gotovo 50 posto hrvatskih radnika »minimalac«? U usporedbi sa stanjem u zemljama Europske unije, u kojima je na »minimalcu« oko 15 posto zaposlenih, podatak bi mogao biti zastrašujući, no nije, jer na svu sreću nije usporediv.
Zapravo se ni ne zna koliko radnika u Hrvatskoj prima »minimalac«, jer te podatke nitko sustavno ne prati. Brojke koje povremeno izniknu u javnosti tek su izvedenice, odnosno procjene na osnovi nekih drugih statističkih podataka. Podatak o 420.000 radnika prijavljenih na 1.700 kuna »minimalca« ne znači da radnici toliku plaću i primaju. Većina privatnih poslodavaca, prijavljuje radnika na »minimalac«, ali mu na neke druge načine isplaćuje i nekoliko puta veće iznose.
Javna je tajna da legalne plaće, dakle one s uredno uplaćenim porezima i doprinosima na stvarni iznos, isplaćuju samo javni sektor, državna uprava i državna poduzeća, te veće privatne tvrtke s jakim sindikatima. Ostali poslodavci dvostrukim plaćanjem radnika štede na troškovima rada, koji su u Hrvatskoj previsoki zbog velikih poreza i doprinosa.
Varajući tako preskupu državu, poslodavac stavlja radnika pred izbor između »minimalca« i otkaza. A u konkurenciji ogromnog broja nezaposlenih, nezadovoljnog radnika u trenu mogu zamijeniti desetorica, spremnih na privremeno »raubanje« i na dio plaće bez uplaćenih doprinosa za mirovinu.
Za razliku od zemalja EU-a, koje ne poznaju kategoriju neisplaćenih plaća, u Hrvatskoj bi se među one koji spadaju u najlošije plaćene radnike trebalo, prije svega, ubrojiti oko 160.000 zaposlenih, koji mjesecima ne primaju plaću. No, ni taj se podatak statistički posebno ne vodi. Najčešće ga u javnost iznose sindikati, temeljeći procjene na podacima Zavoda za platni promet.
ZAP, naime, svakog mjeseca objavljuje koliko je zaposlenih u Hrvatskoj primilo plaću. Tako je u lipnju plaću primio 822.201 zaposleni, a ako se tom broju dodaju zaposleni u policiji i vojsci (koje podaci ZAP-a ne obuhvaćaju), pa onda sve to oduzme od ukupnog broja zaposlenih kod pravnih osoba, može se dobiti nekakva procjena o broju zaposlenih koji ne primaju plaću.
Uzmemo li, kao uvjetno, točan podatak o 160.000 radnika bez plaće, njemu treba pribrojiti i one radnike čije su ukupne zarade (bez dodataka sa strane) manje od 1.700 kuna. A takvih preciznih podataka opet nema. Postoje jedino mjesečni podaci ZAP-a o tzv. distribuciji poduzeća i zaposlenih prema visini plaće. U lipnju je 4,9 posto ili oko 40.000 zaposlenih radilo u poduzećima u kojima su prosječne plaće ispod 1.700 kuna.
Tako se, na kraju, može izvesti da je u lipnju oko 200.000 radnika primalo »minimalac« ili čak i manje od njega. A to je otprilike oko 20 posto zaposlenih u državi, što nas dovodi na vrh liste zemalja EU-a, među kojima prednjači Velika Britanija sa 21 posto zaposlenih koji primaju »minimalacm«. Taj bi se broj, međutim, već do kraja godine mogao značajno smanjiti, jer će neisplatu plaća Vlada riješiti stečajevima poduzeća, a za one državne tvrtke u kojima je stečaj privremeno odgođen, predvidjela je isplatu minimalnih 1.700 kuna iz državna novca.
U razvijenim zemljama EU-a utvrđivanje minimalne plaće dugogodišnja je praksa zaštite najslabije plaćenih radnika. Primjerice Francuska, Belgija, Nizozemska, Luksemburg, a odnedavno i Velika Britanija, imaju i zakonski regulirana minimalna primanja. U Hrvatskoj je minimalna plaća uvedena prije osam godina u tada prvom Općem kolektivnom ugovoru za gospodarstvo.
Otada je minimalna plaća i minimalno rasla, pa se sa 1.100 kuna, koliko je bila 1996. godine, u ožujku 1998. popela na 1.370 kuna, a od 1. travnja ove godine, uz žestoko protivljenje poslodavaca, povećana je na 1.700 kuna. A prema Kolektivnom ugovoru, potpisanom s Vladom prije dvije godine, osnovica za uplatu doprinosa i minimalna plaća utvrđuju se u istom iznosu.
Kad bi se držali standarda EU-a prema kojima »minimalac« iznosi 60 posto prosječne plaće u državi, tada bi minimalna plaća trebala biti 2.000, a ne 1.700 kuna. Na to su upozoravali i sindikati proljetos, kad je minimalna plaća povećana sa 1.500 na 1.700 kuna, ali su tada zbog lošeg gospodarskog stanja od toga odustali da ne bi naglo povećani »minimalac« zatvorio vrata brojnih poduzeća. Kako je sada ionako otvoren val stečajeva u nizu poduzeća, za očekivati je da će sindikati već na jesen, u sklopu pregovora o politici plaća i, posebno, o njihovu progresivnom oporezivanju, tražiti i korekciju »minimalca«.