Sredstvima javnog priopćavanja
Zagreb, 17. kolovoza 2000.
POVODOM DESETE GODIŠNJICE (17. kolovoz 1990. – 17. kolovoz 2000.) VELIKOSRPSKOG RAZBOJNIŠTVA NAD HRVATSKOM
NJEGOVI BEOGRADSKI SPONZORI I NAREDBODAVCI NISU ODUSTALI OD OSVAJAČKIH PLANOVA PREMA RH I B
iHNakon vrlo uspjele posjete hrvatskog predsjednika i premijera Bijeloj kući i SAD-u, kada je predsjednik Mesić predsjedniku Clintonu vrlo jasno oslikao stanje u susjednoj Jugoslaviji, gdje se tzv. srbijanska oporba ne natječe sa Miloševićem u pogledu demokratskih načela i ljudskih prava, već tko je veći pristalica srbijanskog nacionalizma (izbor kandidata Draškovićevog SPO-a za predsjednika Jug
oslavije nije nimalo slučajno pao na rođenog unuka četničkog generala Draže Mihajlovića), te da Srbi izvan Srbije trebaju biti most suradnje sa susjedima a ne alibi za agresiju i aneksiju susjednih zemalja, nije trebalo dugo čekati napad na izjave gg. Mesića i Račana u Vašingtonu.Miljenik nekih obnovitelja i zaljubljenika u velikosrpsku Jugoslaviju pod srpskim vodstvom, Zoran Đinđić izjavio je za srbijanski tisak dne 15.08. a što je prenio i londonski Independent, da su Mesićeve izjave u Vašingtonu nož u leđa srbijanskoj opoziciji, da je Mesić dvoličan i da se miješa u unutrašnje stvari druge zemlje.
Time je Đinđić u potpunosti potvrdio da nije odustao od svoje konspirativne crnorukaške politike savezništva u agresiji na Hrvatsku i B
iH sa Miloševićem i Karadžićem, te da Šešeljeva zamišljena granica srpskih zemalja na liniji Virovitica-Karlovac-Karlobag jest i njegov program.Kada su to Đinđić, Koštunica, Čavoški, Drašković i dr. osudili Miloševićeve zločine protiv Hrvatske, B
iH ili Kosova, osim što su ga napadali zajedno sa patrijarhom SPC-a g. Pavlom što je izgubio neke teritorije koje su oni proglasili “svetim srpskim zemljama”.Kada se je beogradska oporbena bratija odredila mimo velikosrpskih stajališta o organiziranoj pobuni Milana Babića i imenjaka mu Martića o teritorijalnoj autonomiji, referendumu i proglašenju tzv. Republike srpske krajine, o proglašenju ratnog stanja Srba sa hrvatskom državom i narodom na današnji dan 17. kolovoza 1990., prije punih deset godina?
Dakle, predsjednik Mesić i premijer Račan bili su potpuno u pravu kada su ukazali na lažan demokratski paravan sadašnje srbijanske oporbe Miloševiću koji je zagovarao Karađorđevićeve granice amputacije Hrvatske, dok za Đinđića, Draškovića i dr. Hrvatska kao država ne može niti postojati.
Dobroslav Paraga, predsjednik HSP-1861