Tko laže, a tko vara - uvučena u spor između premijera Račana i njegova strateškog partnera Budiše, hrvatska bi se javnost istjerivanjem istine još dugo mogla baviti, ali već sada je izvjesno da njihovo nadmudrivanje oko toga što je tko komu rekao ima i jednu nespornu žrtvu. Riječ je o čovjeku koji se našao u njihovoj unakrsnoj vatri. Svi su, kao, zabrinuti za čast, dostojanstvo i sudbinu načelnika Glavnog stožera, generala Petra Stipetića, svi se o njemu laskavo izražavaju, a ipak su ga, uz pohvale, pretvorili u objekt svojih političkih igara.

Prvo se, na osnovi neprovjerenih informacija, počelo spekulirati o tome da se Stipetićevim tragom šunjaju haški istražitelji, tvrdilo se da je njegovo ime haška tužiteljica spominjala u razgovorima s državnim rukovodstvom, na tome se ustrajalo čak i kad su Mesić i Račan to demantirali. Budiša inzistira da je Carla del Ponte iskazala interes za generala Stipetića, dokazuje da mu je premijer to i osobno potvrdio, navodi datum razgovora, okolnosti. Konkretan je i uvjerljiv. Račan odvraća da mu je općenito govorio o haškim istragama, njegov je odgovor načelan, možda zato djeluje kao muljanje. Nitko u rukama nema ništa čvrsto, ali jedan se ozbiljan čovjek razvlači po medijima kao potencijalni objekt haškog interesa. Što će reći da je pod ozbiljnom sumnjom.

Javnosti se kao primarna pokušava nametnuti debata što je željezna haška lady u Zagrebu zapravo rekla, nacija se postrojava: jedni iza Budiše, drugi iza Račana i Mesića, lider liberala čak tvrdi da se cijeli slučaj Stipetić pretvorio u harangu kontra njega i njegove stranke, osjeća se žrlvom, Račan je sve uvjereniji da se namjerno spletkari protiv njega i vlade. Nitko ne pita što je s generalom Stipetićem, kako se on osjeća, ima li možda nekih primjedbi što je, sve pod firmom obrane, de facto ružno iskorišten.