Povodom, dobro upućenima, vrlo razumljivog “odvjetničkog” angažmana dr Mate Granića u zaštiti neistina i preuzetnosti g. Dražena Budiše glede njegove uloge kod Tuđmana u vezi mojeg puštanja iz pritvora za Božić 1991. godine, želim radi istine i čitalačke javnosti “Večernjeg lista” poručiti gg. Budiši i Graniću da nikakvu korisnu ulogu nisu odigrali u vezi mojeg oslobađanja, već su predsjednik Vrhovnog suda V. Vidović, sudac Vrhovnog suda Marijan Svedrović izgubili svoja radna mjesta i položaje zbog odluke o odbijanju zahtjeva za provođenje istrage protiv mene, kojeg je podnio, navodni sadašnji kandidat za Državnog odvjetnika RH Tihomir Rubeša. Ovo rješenje Vrhovnog suda od 13. prosinca 1991. imalo je kao direktnu posljedicu moje oslobađanje usprkos nastojanjima Tihomira Rubeše, Željka Olujića, Ivana Vekića, Josipa Manolića, Franje Tuđmana i dr. da se to ne dogodi, ”jer će onemgućiti međunarodno priznanje RH”, kako su svjesno i zlonamjerno svi ovi u jedan glas lagali.

Povijesne istine radi, treba potvrditi da su gg. Granić i Budiša uistinu pozvali mojeg pokojnog oca na razgovor ali ne da bi intervenirali za moje oslobađanje, već kako bi ga bezuspješno nagovarali da prekinem 28 dnevni štrajk glađu u Remetinečkom istražnom zatvoru koji je vrlo lako mogao završiti mojom smrću, ali i smrću mnogih koje bi hrvatski branitelji u tom kritičnom trenutku pronašli odgovornima za takav tragičan završetak predsjednika Hrvatske stranke prava.

Dakle, daleko od toga da se je radilo o bilo kakvoj posredničkoj ili humanitarnoj misiji Budiše i Granića glede ispravljanja neustavne i nezakonite Tuđmanove zapovijedi o mojem uhićenju. Sapienti sat!

Dobroslav Paraga, predsjednik HSP-1861