ZAGREB - Premda je 3. siječnja daleko iza nas, neki političari još uvijek žive u prošlom vremenu. Nikako da se naviknu da su ih tog povijesnog datuma birači maknuli s vlasti. Od starih pogodnosti nisu se oprostili ni nakon novinarskog otkrića da je najviše tijelo državne vlasti nakon pola godine ostalo bez kune u saborskoj blagajni. I dok je Janka Bobetka, doduše tek nakon što mu se ime pojavilo na malom, ali svemoćnom tv ekranu, zapekla savjest, pa se zaputio u Sabor vratiti mobitel, Jadranka Kosor to još uvijek nije učinila.

Da sadašnja HDZ-ova glasnogovornica misli kako je i dalje potpredsjednica hrvatskog parlamenta, a ne tek obična saborska zastupnica, po njenim kolegama iz saborskih klupa, ne pokazuje tek činjenica da nije vratila saborski mobitel. Neki joj saborski kolege zamjeraju što se i dalje uredno parkira ispred zgrade Sabora, ističući kako je taj skučeni prostor rezerviran samo za metalne ljubimce saborskog vodstva. Neke je zastupnike takav njen običaj toliko razljutio da najavljuju kako će urgirati kod saborskih službi.

One očito Jadranki Kosor priznaju posebne zasluge za njeno nekadašnje potpredsjednikovanje Saborom da je se ni ne usude zamoliti da preparkira automobil ili slikovitije rečeno da poput ostalih zastupnika satima kruži Gornjim gradom u potrazi za parkingom, komentira jedan parlamentarac. Nije ni čudo da se toj zastupnici HDZ-a još uvijek tolerira korištenje saborskog mobitela jer Sabor nije pravno regulirao tko na njih ima pravo. Tako je odluka o tome ostavljena bivšem saborskom vrhu na slobodnu volju.

Potaknute praznom saborskom kasom, stručne saborske službe sredinom srpnja izradile su nacrt štednje jer su u prvih šest mjeseci oba doma potrošila više od 2,8 milijuna kuna, koliko je bilo namijenjeno za njihov rad u ovoj godini. U očekivanju da Vlada parlamentu odobri šest milijuna kuna kako bi na jesen uopće mogao raditi, predloženo je da pogodnosti na službeni automobil i mobitel ubuduće imaju uz predsjednika Zastupničkog i predsjednice Županijskog doma i potpredsjednici Sabora, a bez te pogodnosti ne bi predsjednici 23 saborska odbora. Tom bi se odlulukom konačno utvrdilo tko ima pravo na korištenje službenih čuda tehnike koja su se u vrijeme HDZ-ove vladavine dijelila šakom i kapom.

Kako doznajemo od Danice Orčić, tajnice Sabora, trenutno je u optjecaju 30-ak mobilnih telefona, a njihovi računi kreću se oko 200 kuna mjesečno. Veće cifre, od oko 2.000 kuna, jedino su na računima mobitela tajnika Odbora za vanjsku politiku i Odbora za interparlamentarnu suradnju, što je logično obzirom da kontaktiraju s inozemstvom. Ostali tajnici saborskih odbora nemaju mobilne telefone, ali ih zbog prirode posla imaju tajnik kabineta predsjednika Zastupničkog i predsjednice Županijskog doma Sabora kao i šef saborske straže i njegov zamjenik.

Za službene potrebe saborske limuzine mogu dobiti svi zastupnici, a premda na njih stalno imaju pravo, ne koriste ih većina potpredsjednika Sabora. Mato Arlović (SDP) i HSLS-ovac Baltazar Jalšovec štrajkaju kad su u pitanju saborski audiji, a isti običaj ima i SDP-ovac Zdravko Tomac. Iako ima poseban nadzor, predsjednik Sabora Zlatko Tomčić zna se oteti kontroli i pobjeći osiguranju te na posao stići svojim metalnim ljubimcem.

Saborski zastupnici koji imaju prebivalište udaljeno manje od 50 kilometara od Zagreba ubuduće ne bi trebali imati pravo na smještaj, predlaže se zbog racionalizacije troškova Sabora. Tim se zastupnicima namjerava plaćati naknada za korištenje osobnog automobila za dolazak na saborska zasjedanja na temelju putnog naloga tajnika Sabora. Parlamentarci koji žive 50 km od hrvatske metropole od jeseni više neće spavati u hotelima “Dubrovnik” ili “Palace”, gdje noćenje s doručkom po zastupniku stoji 700 kuna. Umjesto luksuza predlaže se da se tim zastupnicima daju državni stanovi kojima raspolaže Vlada, a ako tih stanova ne bi bilo dovoljno, unajmit će se garsonijere i jednosobni stanovi za koje se procjenjuje da ne bi smjeli biti skuplji od 2.000 kuna mjesečno. U iznimnim slučajevima, ako im se ne osigara ni takav smještaj, zastupnici bi imali pravo na smještaj u hotelima, ali onima s manje zvjezdica.