Slučaj Stipetić, o kojem će šestorica danas ukrstiti informacije i valjda se međusobno pogledati u oči, zanimljiv je i zbog odnosa tajnosti i javnosti. Moraju li se informacije, koje Carla del Ponte podastre hrvatskom rukovodstvu, odmah do detalja pustiti u javnost, i treba li tako postupiti po svakom kontaktu s međunarodnom zajednicom? Je li Budiša imao pravo kada je o svom razgovoru s Račanom izvijestio javnost ili su se njih dvojica trebala razjasniti u četiri oka? Je li slučaj Stipetić nastao zbog viška ili zbog manjka javnosti?

Najavljujući današnji summit meeting u šestoro šef parlamenta Tomčić izrazio je rezerve prema javnim raspravama, ustvrdio da nije bilo potrebe za javnim prepucavanjem i polemiziranjem te najavio da se “sve značajne teme trebaju raspraviti u zatvorenom krugu između aktera hrvatske politike”. Po njemu, ispada da je problem nastao zbog toga što je “značajna tema” raspravljana ne u zatvorenom, nego u otvorenom krugu. A problem je zapravo u načinu na koji je rasprava vođena.

Dužnost je novinara objaviti sve raspoložive informacije, to ne bi smjelo biti sporno. Tako je i tiskanje vijesti da se Haag zanima za generela Stipetića sasvim legitimno. Na isti bi način postupili svi svjetski mediji. U Hrvatskoj je problem što se iza plasiranja nekih povjerljivih informacija nerijetko osjeti ruka konspiracije, formalnih i neformalnih tajnih službi. Od “Globusove” tvrdnje da se Haag raspituje za generala Stipetića političari su potom napravili slučaj, načinom na koji su se u cijelu priču umiješali. Još više načinom na koji su samu storiju iskoristili, na koncu i zloupotrijebili.

Velika je vjerojatnost da će iz slučaja Stipetić politika izvući zaključak kako se pred javnošću treba maksimalno zatvoriti. Takve su se intencije kod nje i dosad dale zapaziti. Primjerice, nedavno Kajinovo objavljivanje nekih, javnosti već poznatih, činjenica o stanju u vojsci, po svaku se cijenu htjelo proglasiti odavanjem vojne tajne. Povodom tog se slučaja potom moglo saznati da se saborski Odbor za nacionalnu sigurnost, otkako je šestorka prihvatila kormilo, uobičajio sastajati iza zatvorenih vrata. Takav stupanj tajnovitosti nije postojao ni u HDZ ovo vrijeme. Novinarima se informacije taje, ali onda željezna Adlešićka neovlašteno njima barata, pa se od nje, primjerice, može čuti da će u vojsci biti nečasnih otpusta, kao da je u najmanju ruku ministrica obrane.

Izborom na državnu funkciju političari nisu dobili pravo ekskluzivnog raspolaganja po državu i društvo važnim informacijama. Ali su dobili obavezu da se prema njima i prema javnosti odgovorno ponašaju.