Novinari su, poznavajući premijera Ivicu Račana, očekivali pragmatiku, ali nisu očekivali da će zapasti u nevjericu zbog načina na koji je branio s(u)kladnost šestorice nakon »slučaja Stipetić«. Neupućeni bi se nakon premijerovih objašnjenja mogao upitati o tome zašto su se šestorica uopće sastala. Valjda zato, što je netko (Račan) telefonom rekao nekome (Budiši) nešto u vezi s nekim (Stipetića?), pa je ovaj to (pogrešno) protumačio objavljivanjem u medijima, ali ne toliko pogrešno da bi se to takvim ovom prilikom i proglasilo. Nervozno branjenje Budiše, premijeru je išlo loše, pa je čak tvrdio da dio medija uzrokuje probleme i sukobe u šestorici, a to mu na žalost nije prvo okrivljavanje novinara otkad je na vlasti.
Osim toga, Račan je s lakoćom i bez nepovezanosti u rečenicama skidao sumnju s generala Stipetića i njegova potencijalnog pojavljivanja pred sudom u Haagu, slažući se u tom slučaju s medijskim informacijama o tome da se pojedinci iz bivše vlasti žele sakriti iza Stipetićevog imena i svoju potencijalnu krivnju identificirati s generalovom, prema Račanu, sigurnom nevinošću. No, ovoga puta problem nije bio toliko u Stipetiću koliko u odnosima u šestorici.
Ako je Račan imputirao da je kratak telefonski razgovor pogrešno prenesen, zašto to nije objavljeno ranije, zašto to nisu rekli on i Budiša zajedno prije desetak dana, zašto su se šestorica morala sastati? Ako je Stipetić toliko nevin da bi Račan mogao o tome satima pričati pred novinarima, zašto onda premijer svoje tvrdnje nije jasno i glasno ranije obznanio (kao neki iz ostatka šestorice, pa i predsjednik Stjepan Mesić), već je čekao sastanak šestorice? Konkretnije, zašto nije rekao, nakon svega što je izrekao, da je Budiša mutio bistru vodu, što se kao zaključak nameće samo po sebi?
Na taj način, »slučaj Stipetić« je okončan u svojoj biti, ali je nastavljeno njegovo korištenje kao katalizatora događanja u šestorici. Zbog mira u kući i održavanja šestorice i Vlade bez krize, Račan je pristao reći »Budiša nije pogriješio«, iako se postavlja pitanje zašto Budiša nije izašao pred novinare i rekao da »Račan nije pogriješio«, ako je sve tako kristalno jasno kako premijer objašnjava. I kako to »Budiša nije pogriješio« kad je spominjao istragu nad Stipetićem, ako istrage nema, kako tvrdi Račan? Zašto novinari nisu postavili ta pitanja Račanu? Zato, jer je teško bilo slušati njegovo izbjegavanje odgovora na neka konkretna pitanja.
Međutim, najbolje objašnjenje odražavanja »slučaja Stipetić« na odnose SDP-a i HSLS-a, Račan je ponudio rekavši da taj slučaj neće, ali može štetiti tim odnosima, što će ovisiti o čelnicima stranaka. To je još jedna u nizu Račanovih javnih poruka Budiši, poruka da nakon priča o Vladi, o HTV-u bliskom SDP-u, o Stipetiću i tome slično prestane praviti probleme. Naime, u svakom problemu koji je nastao u odnosima SDP-a i HSLS-a Račan je gasio vatru i pravio ustupke, a ne obrnuto. Račan je rekao da ne vjeruje da je Budiša baš tako rekao ono o HTV-ovom podilaženju SDP-u, da Budiša nije pogriješio kad je spominjao Stipetića, pa ga je čak posjetio u klijeti u vezi s problemima oko Vlade i njegovog potencijalnog ulaska u nju, da se o najvećem broju HSLS-ovih dužnosnika u Vladi i ne govori. Međutim, čini se da nakon ovog događaja Budiša dobro zna da je HSLS i broj njegovih zastupnika u Saboru toliko važan Račanu da će ovaj zbog liberalne podrške svašta otrpjeti.