Slobodna Dalmacija: 24. 8. 2000.

POMIRBA PARTNERA: PREMIJER NIJE LAGAO, ŠEF LIBERALA NIJE POGRIJEŠIO
Račana i Budišu ujedinila Mesićeva prijetnja

Za cijelo vrijeme afere Stipetić dio oporbe je poput bjeloglavog supa kružio nad "mjestom zločina" čekajući svoj komad plijena. Sugestija Zdravka Mršića da predsjednik Mesić raspusti Vladu i formira "predsjedničku vladu", kao i ideja Mate Granića o vladi nacionalnog spasa, zacijelo su oglasili sirene za uzbunu kod Račana i Budiše...

Piše: Tihomir DUJMOVIĆ


Budući da gotovo svaka matematika pokazuje da moraju ostati na okupu, poglavito da se SDP i HSLS jednostavno "ne smiju razdružiti", lideri šestorke i nisu mogli drukčije zaključiti aferu Stipetić nego svojevrsnim džentlmenskim dogovorom koji je premijer Račan maestralno prezentirao javnosti i to, doduše, u spektru izjava koje dopuštaju daljnju analizu, ali svaka implicira da ni on ni Budiša nisu jednoznačni krivci. Dakako da takav džentlmenski aranžman ne bi bio izvodiv da ga u prvom redu nije prihvatio Dražen Budiša, pokazujući jasno da baš ništa što je izgovoreno u hajci protiv njega o njegovim pučističkim namjerama nije točno. Da je Dražen Budiša destruktivac iz Pusićkine "mračne sobe", da je Budišina izjava u aferi Stipetić doista predstavljala njegov i Radošev udar na Stipetića, kako se činilo Kramariću i Kajinu, Budiša bi valjda svoj pakleni plan pokušao finalizirati! Može djelovati naizgled neobično, ali upravo je Račan stao uz Budišu rekavši jasno da Budiša nije pogriješio. Nijedna Račanova izjava o Budiši nije bila niti na tragu onoga što su o njemu izgovorili lideri HNS-a, IDS-a i LS-a.
Na početku afere se tvrdilo da je Carla del Ponte inkriminirajuću izjavu izgovori
la pred Mesićem, Račanom i ministrom Ivaniševićem. Iako su i Mesić i Ivanišević rekli da to nije točno i o tome ne znaju ništa.

Istraga i optužnica

Račan sada nije ponovio te Mesićeve i Ivaniševićeve tvrdnje. On je rekao da je tijekom lipnja bilo nekoliko neformalnih razgovora, kada su s Carlom del Ponte razgovarali ministar pravosuđa Ivanišević i predsjednik Mesić, ali je dodao da "neće interpretirati niti jedan razgovor u četiri oka jer to nije ozbiljno ni za politiku ni za novinare". Znatno više "otkriva drugi dio Račanove rečenice u kojoj se kaže da u tim razgovorima nije spominjan završetak istrage ili podizanje optužnice prema bilo kome u Hrvatskoj". Pa to nikad nitko nije ni tvrdio: Budiša i "Globus" su tvrdili da je Stipetić mogući osumnjičenik, a indikativno je da Račan nije decidirano rekao da takva rečenica nije izgovorena niti "u neformalnim razgovorima tijekom lipnja, kada su predsjednik Mesić i ministar Ivanišević s njom razgovarali". U osjetljivoj aferi kakva je ova, u kojoj se važe svaki zarez, ovaj detalj može biti vrlo zanimljiv. U svakom slučaju, iz Račanovih izjava ispada da je Carla del Ponte spominjala Stipetićevo ime, a ostaje jedino misterij kada i kome? No, u ovome trenutku za budućnost ove Vlade znatno je važnije i poučnije zapamtiti kako su se hrvatski politički lideri, posebno oni u šestorci, postavili u aferi koja je ostavila gorak okus. Račan u svom istupu nije izrekao ni jednu ocjenu koja bi značila potvrdu stavova koje su o Budiši izgovorila ova "trojica napadača". Šef HNS-a Vesna Pusić je samo dan prije sastanka izjavila: "Dugo se tvrdilo da su Kramarić i Kajin glavni problem vladajuće koalicije, a sad se pokazalo da je to Dražen Budiša". Ivica Račan ne misli tako niti je rekao bilo što u tom kontekstu. Isto vrijedi i za šefa HSS-a Tomčića, koji se vrlo taktično držao u cijeloj aferi, a u samoj biti problema na istim je pozicijama kao i Budiša. Damira Kajina i Ivana Jakovčića možete staviti na srednjovjekovne sprave za mučenje, ali nećete čuti slična gledišta. Stari, dakle, problemi na relaciji 3:3 ponovno postaju aktualni i ne treba čuditi ako dođu do izražaja i u predstojećoj raspravi o promjeni Ustava. Takav pak razvoj situacije u šestorci potiče spekulacije kako se ne bi dogodio smak svijeta ako bi novu Vladu jednoga dana činili koncilijantni Tomčić i HSS te matematički i koalicijski upućeni jedni na druge: SDP i HSLS. Takva Vlada bi imala dosta mandata u Saboru, takva Vlada bi bila znatno stabilnija, a Kajin i Kramarić bi legalizirali svoju oporbenu poziciju budući da je teško pronaći neki Vladin potez koji redovito ne kritiziraju. Vesna Pusić bi tako očito riješila "svoj" glavni problem. S druge strane brzi džentlmenski sporazum Račana i Budiše zacijelo je nastao i zbog utjecaja sa strane, kao i u zadnjoj aferi s navodnim Budišinim ulaskom u Vladu, kada je predsjednik Mesić dao do znanja da je voljan "pomoći" raspadne li se Vlada, te njegova sugestija o pomoći koju bi Vladi pružio Granićev DC, kao i "pomoć" liberalnog krila HDZ-a.

Melem na dušu

I onda i sada Budiša i Račan su shvatili što im se sprema. Naime, za cijelo vrijeme afere Stipetić dio oporbe je poput bjeloglavog supa kružio nad "mjestom zločina" čekajući svoj komad plijena. Sugestija prvog ministra vanjskih poslova Mršića da predsjednik Mesić raspusti Vladu i formira "predsjedničku vladu", kao i ideja Mate Granića o vladi nacionalnog spasa, u kojoj vide i sebe, zacijelo su i Račanu i Budiši oglasili sirene za uzbunu i po svoj prilici bitno utjecali na to da se cijela priča završi na tome da "Račan nije lagao, a Budiša nije pogriješio". U svakoj drugoj kombinaciji, tu je Mate Granić, koji već čeka u niskom startu.
Dojmljivo je bilo i držanje predsjednika Mesića. Aferu koja trese vladajuću koaliciju i samu Vladu pratio je ležerno u kupaćim gaćicama pozirajući medijima na n
ekom od hrvatskih otoka. Dok se Vlada ozbiljno tresla, Mesić je govorio o izmišljenoj aferi Stipetić, iako su zbog iste "izmišljene" afere dvije stranke najavile čak i mogućnost izlaska iz Vlade! Kada opisuje svoju poziciju predsjednika Republike, Mesić voli reći da je tu i zbog toga da pomogne u kriznim trenucima. Većeg kriznog trenutka ova Vlada nije imala i nije bilo ništa logičnije nego da doista u pomoć stigne i hrvatski Predsjednik, a on se odlučio za duži radni odmor od Brijuna preko Hvara do Dubrovnika, poručujući Budiši da svojim izjavama ne uznemiruje javnost, a Račanu, odnosno Vladi, da se prihvati gospodarskih problema i da već jednom "aktivira resurse". Mesić jako dobro zna da obični birač u pravilu ne razumije svu složenost ovog problema i Mesićeva retorika o "aktiviranju resursa" pravi je melem na radničku nezaposlenu dušu.