U hladu Plitvičkih jezera bit će sjajna prilika da se vlast, skupa sa sindikatima, okrene budućnosti zemlje
Gledajući izbliza Vladu u punome sastavu, doista se čini kako su u pravu oni analitičari hrvatske političke scene koji kažu da su sporovi poput nedavnoga i nesuđenog ulaska Budiše u Račanovu ekipu ili novijeg slučaja Stipetić, zapravo bez utjecaja na funkcioniranje sastava u Banskim dvorima. Prva sjednica nakon ljetne stanke, s dvadesetak točaka dnevnoga reda otvorenih za javnost, i mnoštvom onih iza zatvorenih vrata, bila je dobra demonstracija funkcioniranja toga pogona. Ministri odrađuju svoj dio posla, kao da ništa u međuvremenu nije remetilo odnose unutar vladajućih stranaka i pojedinaca. Srećom, sve dosad njihovi su unutarnji sporovi bili u pravilu radne i stručne prirode, a malo kad s vidljivom stranačkom pozadinom.
Afera Stipetić ipak je škodila Vladi, iako više izvana nego iznutra. Javnost ne vidi uvijek čime se sve bavi pojedini ministar, niti ih promatra samo pojedinačno. Sudionicima afere izravno su ili posredno postali neki iz nove vlasti, a Vlada je te vlasti simbol, te stoga ne može izmaknuti negativnoj percepciji javnosti, u kojoj se vlast bavi politikantskim podmetanjima, umjesto životnim problemima građana.
Stoga nije bilo iznenađujuće što je šef Vlade jučer, otvarajući sjednicu, gotovo u formi pozdrava nakon ljetnog odmora, tu aferu sam spomenuo i nazvao je "isfabriciranom temom o odnosima s Haagom". Nadam se da ćemo se svi vratiti životno važnim temama, kaže Račan, da bi premostio neugodnu situaciju. Izvještaj o ovogodišnjoj turističkoj sezoni svima je u tom smislu išao na ruku, budeći već s dosadašnjim rezultatima optimizam za budućnost i samopouzdanje oko smjera odabrane ekonomske politike.
Iduća tri dana, kad bude veći dio Vlade sjedio u hladu Plitvičkih jezera, skupa sa sindikatima, poslodavcima, a i s predstavnicima Mesićeva Ureda, bit će sjajna prilika da se vlast okrene "životnim temama". Politika državne potrošnje bez sumnje ide u tu vrstu tema, a isto se može reći i za strategiju razvoja nacionalne ekonomije, koja bi trebala dati odgovore za najkompliciranije segmente hrvatskoga gospodarstva - brodogradnju, željeznicu, Inu, petrokemiju, poljoprivredne kombinate, sisačku Željezaru...
Iako je u pripremi toga skupa bilo i ponešto komplikacija, prije svega na strani onih koji smatraju da je Vlada o tome trebala prvo raspravljati unutar vlastitih redova, plitvička rasprava mogla bi svima koristiti. Ministru financija i premijeru, koji će dobiti uvid u to kako dišu sindikati i poslodavci, kojega su stava ljudi oko predsjednika države, a kakvoga oni u središnjoj hrvatskoj banci. Sindikati i poslodavci mogli bi kao dobrodošao znak uvažavanja socijalnih partnera protumačiti činjenicu što ih se na dijalog poziva u isto vrijeme kad i sve ministre. U pravilu užurbani ministri, koji isto tako u pravilu nemaju vremena na jednom mjestu provesti tri dana, možda će također u tom "brain stormingu" profitirati. Uostalom, ako se tjednima govorilo o tome tko je kome što rekao u vezi sa Stipetićem i haaškim istragama, tri dana intenzivno posvećena budućnosti Hrvatske teško da mogu biti izgubljeno vrijeme.
Deana Knežević