Bruxelles usporava širenje Unije na Istok?

ZAGREB, 24. kolovoza - Europska unija stisnula je kočnicu prema europskom Istoku! Te optužbe na račun Bruxellesa i provedbe »projekta proširenja Unije« sve se češće čuju u Varšavi, Budimpešti i Pragu.
Zemlje kandidati tzv. prvoga kruga proširenja - Estonija, Poljska, Češka, Mađarska, Slovenija i Cipar - zacrtale su, neslužbeno doduše, 1. siječnja 2003. godine kao datum ulaska u punopravno članstvo Unije. Petnaestorica u Bruxellesu, s druge strane, nikad se dosad nisu precizno izjašnjavala o nadnevcima za primanje novih članica iz bivšega komunističkog bloka. »Što prije«, najčešći je odgovor petnaestorice koji je za nedavna posjeta Varšavi ponovio i njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer. Javna je tajna, međutim, da Bruxelles s povećanjem europske obitelji ne računa prije 2005. godine. Za neke pesimističnije eurokrate, i taj je rok presmion. Da bi Unija uopće mogla računati sa širenjem prema Istoku, prethodno je potrebno reformirati sve glavne institucije - Europsku komisiju, Europski parlament, Vijeće ministara... A s reformama se još nije ni počelo. Šestorica kandidata od Estonije do Cipra stoga s nestrpljenjem iščekuju prosinački summit Europske unije u Nici, ufajući se da će u tom francuskom gradu petnaestorica otvoriti karte i obznaniti čvrsti rok proširenja. Iako je Bruxelles otvoreno najavljivao da će u Nicu doći s definitivnim datumom i programom proširenja, dobri poznavatelji prilika u sjedištu Unije sumnjaju u to. Odgovornost za aljkavost u pogledu širenja europskih integracija mnogi prebacuju na Njemačku. Berlin je oduvijek ekonomska, ali i politička lokomotiva EU-a te se treba iskazati i u pogledu proširenja, smatraju neki među eurostratezima. Zbog krutog držanja oko rokova za istočnu Europu, neki upiru prstom i u Francusku, koja s Njemačkom tvori političku osovinu petnaestorice. U tim prepucavanjima na relaciji Bruxelles - Berlin - Pariz europske političke bodove zaradio je, čini se, London.
Postavljanje preciznoga datuma bio bi pravi poticaj za zemlje kandidate, ali i za samu petnaestoricu, istaknuo je za srpanjskoga posjeta Pragu Robin Cook i zaradio pljesak Čeha. Taj britanski ministar vanjskih poslova, dakle, ni sam nije ponudio nikakav rok, ali je diplomatski vješto privremeno primirio strasti. Time je London zaradio simpatije na Istoku, ali i u samom Bruxellesu poljuljao svoj tradicionalni image euroskeptika.
Petorica s Istoka (i Cipar) zamjeraju Bruxellesu što je od veljače pregovore o proširenju započeo sa još šest država bivšega istočnog bloka. Glavni pregovorač za učlanjenje Poljske u Uniju Jan Kulakowski smatra taj potez upravo rasplinjavanjem čitavoga projekta proširenja. Kulakowski, štoviše, tvrdi da EU to namjerno čini kako bi usporila proces proširenja. Time se, procjenuju u Varšavi, zapravo potvrđuje da proširenje nije europski prioritet. Siječanj 2003., međutim, važan je datum - u psihološkom i političkom smislu - za Varšavu, Prag i Budimpeštu. Poljska, Češka i Mađarska žele biti spremne da se do 2003. integriraju u Uniju, što u prvom redu znači da do tada domaće zakonodavstvo potpuno usklade s europskim. »Taj datum, dakle, ima ponajprije političko značenje i za njega se mobilizira domaća javnost«, tvrdi analitičar Centra za međunarodne studije u Varšavi Olaf Osica.

Vinka Drezga