Zašto se Đapić »ruga« Kregaru

Vjerujem da je u ovo izuzetno vruće ljeto i novinarima teško popuniti stupce novina. Pa se u novinama češće pojavljuju i oni koji javnosti nisu interesantni ili je pak iritiraju.
Tako 12. kolovoza u Vjesniku čitam izvještaj Silvane Oruč Ivoš s konferencije za tisak nekvalificiranog magistra znanosti Antona Đapića. O čemu će Đapić nego o nevjerodostojnosti drugih dužnosnika, u ovom slučaju, Josipa Kregara. Po onoj narodnoj: »Rugala se sova sjenici da ima debelu glavu«.
Postavljam pitanje: kakva je uloga sredstava informiranja u slučajevima dužnosnika koji su se u javnosti sami diskreditirali; trebaju li sredstva informiranja to zaboravljati, kao da se ništa nije dogodilo, te uvažavanjem takvih dužnosnika iritirati ljudsku i građansku javnost ove zemlje?
U stanju i situaciji kada je država, u osamostaljenju, do temelja opljačkana, po sustavu »financijskog inženjeringa«, tehnološki uništena (samo je u Prvomajskoj uništena stogodišnja tradicija hrvatske strojogradnje) itd. onda se radi o najvećoj nacionalnoj izdaji. Akteri i mentori takve izdaje trebali bi sjediti u zatvoru a ne u Saboru. Očito je da sredstva informiranja ne bi trebala uvažavati osobe nevjerodostojnog ponašanja.
Primjerice, kad je akademik Pavletić uhvaćen u zloupotrebi službene kartice nije ga se smjelo pustiti do same ostavke jer je nedopustivo da onaj koji krade donosi zakone po kojima drugi kradljivci idu u zatvor. Gdje je tu vjerodostojnost dužnosnika?
Slučaj Kohla treba biti dobra pouka za našu javnost i sredstva informiranja da se i bez sudskih odluka proganjaju oni koji se pred javnošću ne mogu opravdati za svoja nedjela ili sumnjive poslove.
Da su Đapić i njegov mentor, u slučaju magistarskog falsifikata, dali ostavke na stranačke dužnosti, možda, stranka ne bi tako nisko pala kod birača. S druge strane, mi građani ne bi sa sumnjom gledali na znanstvenike koji zajedno sa Đapićem predstavljaju stranku.

IVAN PAJ