Nitko od onih koji su sudjelovali u proizvođenju afere Stipetić nije se našao potrebnim ispričati čovjeku kojega su brzopleto i bezobzirno izložili javnom sramoćenju. Generala Petra Stipetića provaljali su po blatu, a onda su hladno konstatirali da afere zapravo nije ni bilo, bili su tek šumovi na telefonskim vezama. Stipetiću se ispričala samo jedna od članica šestorke - šefica HNS-a Vesna Pusić, mada u samoj ujdurmi ona nije sudjelovala. Nitko se nije ispričao ni javnosti. Tijek afere Stipetić i način na koji se ona smatra okončanom ponovo otvara pitanje hrvatskih političkih prvaka: tko su i kakvi to ljudi vladaju Hrvatskom.

Današnja politička elita kontaminirana je praksom Tuđmanova vremena. Često i savezništvom s pokojnim šefom države i njegovom politikom. Neki od perjanica današnje vlasti svojedobno su tvrdili kako ih Tuđman hvali kao najbolje zagovornike svoje politike. Svoju sramotu nosili su s ponosom, kao odličje! Od zajedničkog igranja tenisa do sudjelovanja u svojedobnoj vladi nacionalnog jedinstva za vrijeme koje su se dogodile mnoge mučne stvari, repovi kojih se vuku do današnjeg dana. U to su vrijeme udareni temelji brojnim, kasnije će se pokazati, katastrofalnim činjenicama, od pljačkaške pretvorbe do prešućivanja progona etnički i politički nepodobnih skupina. Junaci današnje vlasti kolaborirali su s HDZ-ovim režimom od početka do kraja: iz netom objavljenih stenograma s Pantovčaka vidi se da je taj komplot odlučivao i potkraj prošle godine u slučaju Ustavnog suda za nekoliko mjesta u tom sudu ondašnja je oporba, a sadašnja vlast digla ruke za sporni zakon, a potom je odglasala i sramnu, od HDZ-a određenu listu ustavnih sudaca.

Kompromitirajuća bliskost posljedica je činjenice da su, u proteklih deset godina konstituiranoj političkoj klasi, pripadali ne samo vladajući nego i oporbenjaci. Tuđman je opoziciju mrzio, ali ona po kontejnerima nije morala kopati, egzistencijalno uglavnom je bila zbrinuta. Ta je okolnost značajno odredila njen profil, njene domete i aspiracije. Vlastiti socijalni položaj - to je točka na kojoj sadašnja vlast pokazuje veću bliskost sa svojim prethodnicima nego sa svojim biračima. Već na prvom koraku demonstrirala je nevjerojatnu socijalnu gramzivost, nagrnula je dijeliti funkcije, plaće, mirovine, pobrinula se za ozakonjenje privilegija. Uporedo s raskošnim vlastitim zbrinjavanjem nova je vlast svojim biračima prijetila stečajevima i socijalnom neizvjesnošću.

Manjak socijalnog takta nije jedino područje sličnosti s propalom Tuđmanovom vlašću. U slučaju Stipetić pokazao se manjak i drugih vrsta obzira političkih, moralnih, ljudskih, te višak politiziranja, spletkarenja, političkih mućkanja. Vodeći političari uletjeli su u aferu Stipetić a da činjenice prethodno nisu provjerili, jednog su ozbiljnog čovjeka neoprezno, neozbiljno i bezobrazno povezali s haškim sumnjama a otpočetka su znali da su im informacije na klimavim, rekla-kazala, nogama. Indikativno je da šestorka u tom pogledu nije ni htjela istjerivati mak na konac, pa tako nije ni utvrđeno tko je spornu glasinu o Stipetiću doturio novinarima. Ni Račan ni Budiša nisu pokazali volju da se na tom detalju zaustave. Možda zato jer su i osobno bili zainteresirani da se po tome previše ne čeprka. Poznato je da su obojica blisko povezani s tjednikom u kome se izmišljena afera izlegla. Dosad su samo novinari jamrali zbog Račanova evidentno privilegiranja “Globusova” gazde Pavića i glavnog urednika Butkovića, sada se po kuloarima ljute i ministri. Smatraju nedopustivim da medijski tajkun, poznat po ortakluku s HDZ-ovcima, ima ekskluzivan pristup i novoj vlasti: prolaz kod premijera uvijek mu je osiguran, odmah sa sjednice Vlade Račan, navodno, svraća u pokrajnju sobu gdje ga medijski dvojac već čeka.

Umjesto da se pokuša identificirati izvor jedne isfabricirane afere, umjesto da se nastoji razjasniti porijeklo manipulacije, lideri šestorke ponudili su javnosti jedno nemušto i tragikomično objašnjenje. Kako ozbiljan političar uopće može izgovoriti tu smiješnu i logički frankenštajnovsku rečenicu: točno je, ali nije istina, nismo pogriješili ni ja ni onaj koji je tvrdio suprotno, nitko nije lagao, svi smo čisti i nevini. U svojim sporovima i međusobnim odmjeravanjima ružno su iskoristili jednog čovjeka, još ružnije potom mu se nisu držali potrebnim ni ispričati. Dapače, smatraju kako su izmozgali salamonsko rješenje. Neki od njih javno su se, s ponosom, divili svojoj spobnosti saniranja problema. O tome da su problem sami stvorili - ni riječi.

Pokušaji političara da vlastiti mućak prodaju kao izvor života i svekolike mudrosti izazivaju u javnosti nevjericu, zgađenost i apatiju. Vesna Pusić tvrdi da je to cijena političkog sazrijevanja, koja će u konačnici politiku demistificirati, a na političku scenu dovesti nove, mlade ljude. Hrvatskoj je politici zaista potrebna smjena generacija. Sadašnja politička garnitura zove se novom vlašću, ali riječ je o starim Ijudima. Politički starci smijenili su vlast HDZ-metuzalema, a sada se koristeći sve veću razočaranost javnosti - kao rješenje opet nude tuđmanoidni zombiji. Pozivajući medije da izvještavaju o HDZ-ovoj aktivnosti - jer su oni “jedina alternativa vladajućoj koaliciji” - šef te razdrmane stranke glasno zapomaže: “Pružite nam priliku kako bi hrvatska javnost mogla čuti što je to HDZ”, apelira Sanader. Kao da HDZ deset godina nije pokazivao sve što je imao pokazati! Hrvatska javnost, nadajmo se, to nikada neće zaboraviti. Niti je HDZ prošao svoju katarzu, niti se pretvorio u normalnu stranku, niti bilo što perspektivno nudi, ali već je spreman da ponovo uzjaše.

Da bi se zaista mogla realizirati zemlji tako potrebna politika novog smjera, nužni su novi ljudi, modernog senzibiliteta, mladi politički lavovi, s energijom 21. stoljeća. Sadašnja se garnitura uglavnom pokazuje zarobljenikom prošlosti. Potrošenima svaka čast, ali oni Hrvatsku stalno vrte u istom krugu: tema, ponašanja, rješenja. A zemlji je potreban iskorak.