Gotovo pola milijuna ljudi u Hrvatskoj živi u apsolutnom siromaštvu, dok svega oko 87 tisuća građana prima pomoć za uzdržavanje. Prema podacima Svjetske banke, koja je u suradnji sa Zavodom za statistiku razinu siromaštva utvrdila temeljem izračunskog kriterija od 4,3 dolara raspoloživih sredstava za dnevnu potrošnju, apsolutno je siromašno 8,4 posto hrvatskog stanovništva. Pritom valja imati na umu da reprezentativno istraživanje kojim su obuhvaćena 3.123 kućanstva i skoro deset tisuća hrvatskih građana nije provedeno na bivšim okupiranim teritorijima, što zapravo - uz pretpostavku utemeljenu na podacima UNHCR-a i Ureda za prognanike da je stopa siromaštva na tim područjima tri puta veća od nacionalnog prosjeka - znači da je apsolutno siromašno čak 10 posto hrvatskog stanovništva.

Prema studiji o osnovnim pokazateljima siromaštva i nejednakosti u Hrvatskoj, koju je za idući broj Časopisa “Revija za socijalnu politiku” priredio mr. Zoran Šućur, nejednakost je važna utoliko što uvelike određuje koje će skupine i u kojoj mjeri izvlačiti koristi iz ekonomskog rasta. Ako će, naime, od njega koristi imati samo skupine iz vrha distribucije, onda će taj rast vrlo malo utjecati na poboljšanje životnog standarda siromašnih.

Svjetska banka procijenila je stanje na temelju razine siromaštva koja bi za četveročlano kućanstvo (roditelji i dvoje djece) iznosila 41.780 kuna, ili nešto više od pet tisuća dolara godišnjih prihoda. Granica siromaštva četveročlane američke obitelji, usput budi rečeno, iznosi oko 17 tisuća dolara, a predsjednički kandidat Al Gore u svojoj predizbornoj kampanji naglasak stavlja upravo na brigu koju će voditi o potrebama malog čovjeka i radničkih obitelji.

Životni standard u Hrvatskoj, dakako, ni približno se ne može mjeriti s američkim. Valja se okrenuti susjedima, iako je i ta bilanca neslavna: u Sloveniji ispod objavljenog praga siromaštva živi 40 tisuća ljudi ili svega dva posto stanovništva, a prema riječima tamošnjeg ministra rada i socijalne skrbi Mihe Brejca intenzivno se pripremaju promjene zakona o socijalnoj zaštiti kojima će se uvesti jedinstvena stopa socijalne pomoći u visini minimalnog dohotka. Prema najavama bivše Vlade premijera Janeza Drnovšeka i na temelju podataka o minimalnim troškovima života iz siječnja ove godine, socijalni dodatak za odrasle osobe koje žive same i nemaju nikakve dohotke iznosio bi oko 350 DEM ili nešto više od 1300 kuna. Visina socijalne pomoći bila bi određena prema standardima EU-a, s kojima Slovenija kao prva u skupini od šest kandidata za punopravno članstvo, mora uskladiti svoje zakonodavstvo.

Pomoć za uzdržavanje radno sposobnih samaca u Hrvatskoj iznosi 350 kuna, dok se oni radno nesposobni moraju snaći sa 525 kuna. Kada bi nejednakost u potrošnji kod nas dosegla razinu dohodovne nejednakosti, siromaštvo bi pak poraslo bi na 14,1 posto. No to zapravo nije ništa u odnosu na subjektivnu percepciju siromaštva: prema nedavnoj anketi “Večernjeg lista”, čak 43,3 posto ispitanika ne može spojiti kraj s krajem, 45,8 posto smatra da im se životni standard u odnosu na isto razdoblje lani pogoršao, dok 52,4 posto ispitanika raspoloženje među ljudima ocjenjuje pesimističnim zbog straha da će se ekonomska situacija pogoršavati. Što tek reći na pokazatelje Centra za istraživanje marketinga (CEMA), prema kojima se siromašnima osjeća više od 80 posto stanovništva?

U rizične skupine u Hrvatskoj, prema Svjetskoj banci, spadaju nezaposleni ili neaktivni građani, osobe s niskim obrazovanjem, starije osobe bez mirovina i one koje žive u ruralnim područjima Slavonije i centralne Hrvatske.

Uglavnom, socijalnu pomoć, izvijestio je prije nekoliko dana i resorni ministar Davorko Vidović, prima 1,18 posto građana. Kako li se tek snalaze preostale stotine tisuća apsolutno siromašnih građana, pitanje je na koje velika većina njih vjerojatno ne bi pristaIa odgovoriti, što zbog ponosa, a što zbog straha od zakonskih sankcija.