Šestorka u HDZ-ovoj bogataškoj zamci?

Čini se da je u posljednje vrijeme vladajuća šestorka odlučila sama sebi praviti probleme, što se najbolje očitovalo u »slučaju Stipetić«, slučaju koji je sama stvorila. Da će jednako ili slično okončati i zahtjev za analiziranjem i otkrivanjem 200 najbogatijih obitelji u Hrvatskoj, moglo se zaključiti već u začetku, odnosno onog trenutka kad je HDZ predložio u Saboru, a većina naivno prihvatila prijedlog da Vlada otkrije 200 najbogatijih. Naivno, nema što, jer HDZ je baš ta stranka čiji se predsjednik svojedobno zabavljao idejom o stvaranju 200 najbogatijih obitelji. Jasno je da je u realizaciji te ideje tada vladajući HDZ pripomogao u sastavljanju članstva, a kriterij bi ponajmanje bio sposobnost. Ideja je realizirana na pola puta - razne kamiondžije, trgovci i ostali opskurni likovi postali su tajkuni, a u gospodarskom kaosu koji je poslije nastao čak ni vladajući HDZ više nije mogao kontrolirati vlastite tajkune što ga je dobrim dijelom i koštalo debakla na izborima, kao i raskola u vlastitoj stranci. Sjetimo se samo kako se Drago Krpina odnosio prema Iviću Pašaliću, tvrdeći da »aferu Kutle« treba dovesti pred lice pravde.
Nakon svega, umjesto da konačno prihvati u oporbenjačkim danima dugo najavljivani Zakon o reviziji pretvorbe i privatizacije i na taj način najlakše otkrije protuzakonite tajkune (oni zakoniti malo koga i zanimaju, osim tabloide, sve dok plaćaju porez), šestorka upada u HDZ-ovu zamku i pristaje na njihovo uredno registriranje. Mi smo ih dijelom stvorili, vi ih ozakonite, poput onih protuzakonito izgrađenih vila koje nagrđuju Zagreb, i - nikom ništa. Cilj HDZ-a je bio jasan - vidjet će se da je među čarobnih 200 malo onih koji se spominju kao HDZ-ove ovlaštene osobe na polju gospodarstva. Ništa čudno, pa kad je propadao »Tisak«, te postojala čvrsta prijetnja da Hrvatska ostane bez dnevnih novina, saznalo se da Miroslav Kutle formalno uopće nije većinski vlasnik »Tiska«. Još kad su mediji, također naivno, upali u tu igru i saznali da su, zapravo, košarkaši Toni Kukoč i Dino Rađa bogatiji od većine onih koji su se spominjali kao tajkuni, HDZ je mogao početi slaviti.
Milan Kovač, nekadašnji ministar (problematične) privatizacije, u ponedjeljak se slavodobitno smješkao pred tv kamerama kad je objavljeno da Vlada neće objaviti popis najbogatijih, jer je bogatstvo teško definirati, a bankovni računi su poslovna tajna. A tek kad dodamo svojedobne tvrdnje Kovačevog stranačkog druga Smiljka Sokola o tome da novac nije imovina, onda je jasno da je HDZ-ova ideja o relativiziranju svega, pa i nezakonitog bogaćenja, moguća i stvarna. To što su stranke šestorke u Saboru izgledale poput gusaka u magli, već je drugi problem.
Taj gospodarski problem u ovom slučaju uopće nije bio gospodarski, već politički. HDZ je glumio nevinog vuka, a šestorka Crvenkapicu, kad je predložio priređivanje popisa 200 najbogatijih pri čemu je HDZ znao za neostvarivost te ideje, dok je istodobno želio iz defanzive prijeći u ofanzivu, pokazujući navodnu nebuloznost šestorkinih izjava o HDZ-ovim tajkunima koji uništavaju Hrvatsku. Poput trećeligaša, šestorka je uletjela u ofsajd zamku iz koje se sada vadi posredstvom glasnogovornice Vlade umjesto da saborski zastupnici objasne gdje su to vidjeli dobre strane HDZ-ova prijedloga.