Dio zapisnika sa sjednice od 12.11.1991. spomenuo je i sudac ICTY, Claude Jorda, tijekom izricanja presude Tihomiru Blaškiću. Sudsko vijeće je kao primjer iz zapisnika citiralo slijedeći “zaključak”: “Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini mora se konačno odlučiti za aktivnu i odlučnu politiku kako bi ostvario svoj vječni san – zajedničku državu.” Za svoj potpis g. M. Lovrić nagrađen je mjestom direktora mostarskog velesajma, te kao i sve takve slične, danas ga krasi glas “uglednog gospodarstvenika”.

Lovrićevim potpisom počela je bila bitka za banovinu Hrvatsku. Na osnivanju hercegovačke Socijaldemokratske partije Lovrić je pričao nebuloze kako je državotvorno pitanje i rušenje komunizma iza njega te da zbog toga on prelazi u slijedeću partiju kao “rješenje za slijedeće razdoblje”. Pored toga, da “je BiH naš politički prostor” i da “je prošlo vrijeme fantaziranja o pripojenju Hrvatskoj”. (“Večernji list” od 24.08.2000.). Devet godina prije toga Lovrić je potpisao odluku HDZ-BiH u kojoj je u točci 3c) stajalo da “Herceg-bosanski” hadezeovci trebaju: “Vojnički još bolje se pripremiti za sukobe sa svim onim snagama koje će pokušati zaustaviti ovaj neminovni proces u stvaranju slobodne hrvatske države.” (“Feral Tribune” od 13.10.1997.). Odluke “Herceg-bosanskog” HDZ-a oslanjale su se na dogovor iz Karađorđeva između Tuđmana i Miloševića o podjeli Republike Bosne i Hercegovine.

Milan Lovrić 1991. rušio je BiH tvrdeći da “je suverena RBiH nepostojeća”, i žestoko kritizirajući i neke vlastite članove stranke koji su tvrdili suprotno. (Točka 2 Zaključaka od 12.11.1991.) Danas ju želi graditi. Jadni oni građani Bosne i Hercegovine kojima će konvertiti poput Milana Lovrića graditi državu BiH. Zbog ideje “Zaključaka” Dario Kordić je danas u Den Haagu pod optužbom za ratni zločin.

Bosanskohercegovačka stranka prava 1861. zalaže se za detronizaciju Tuđmanove filijale u Grudama i upozorava na tranziciju političke scene po uzoru na 1991. u Republici Hrvatskoj kada se Savez komunista podijelio u frakcije pod imenom nekih političkih stranaka. Bobanovi kadrovi su bosansko-hercegovačkim Hrvatima priuštili iseljenje iz Bosne i Hercegovine, Muslimanima odnosno današnjim Bošnjacima rat s Hrvatima, a Srbima granicu velike Srbije na Uni i Savi umjesto istočno od Drine. Vuk dlaku mijenja, hadezeovac Partiju, ali ćud nikada. Bosna i Hercegovina im služi samo kao odskočna daska do osobnog profita (karijere).

Vlado Musa, Predsjednik Bosanskohercegovačke stranke prava 1861.