Hrvatska će imati sve manje mogućnosti za pogrešne poteze

Hrvatska se diplomacija nada da će na zasjedanju Opće skupštine UN-a u rujnu Omnibus rezolucija Vijeća sigurnosti o stanju i nadzoru ljudskih prava u SRJ, BiH i Hrvatskoj biti promijenjena. Točnije, Hrvatska očekuje da će, kao područje monitoringa UN-a, biti izostavljena, pa da će se rezolucija odnositi samo na hrvatske susjede SRJ i BiH. Taj optimizam, koji ne kriju na Zrinjevcu 7, u sjedištu hrvatske diplomacije, temelji se na općeprihvaćenoj slici Hrvatske kao zemlje koja se nakon parlamentarnih i predsjedničkih izbora početkom ove godine priklonila zapadnim političkim i društvenim standardima.
Međutim, te ocjene dovode u pitanje neki slučajevi kršenja ljudskih prava za koje međunarodna zajednica može procijeniti da nisu posljedica ekscesa, nego još nepromijenjene društvene klime. Na to je upozorila i potpredsjednica Vlade Željka Antunović na međunarodnom seminaru o ljudskim pravima u Dubrovniku. U Hrvatskoj je razina ljudskih prava diskutabilna, ocijenila je potpredsjednica Vlade i izazvala podozrenje i negodovanje dijela javnosti.
Bivši čehoslovački ministar vanjskih poslova Jiry Dienstbier, koji kao posebni izaslanik glavnog tajnika UN-a za nadzor ljudskih prava na područjima bivše Jugoslavije obilazi ove krajeve, nije imao dosad ozbiljnijih zamjerki promicanju ljudskih prava u Hrvatskoj nakon 3. siječnja. Ali, od njegova zadnjeg boravka u Hrvatskoj zbilo se nekoliko događaja koji moraju diplomaciju i institucije vlasti pozvati na povećani oprez.
Prije svega, ubojstvo haaškog svjedoka Milana Levara, zatim hapšenja nekih Srba koji su se vratili u Hrvatsku, palež i oštećenje pravoslavnih sakralnih objekata, uništavanje i skrnavljenje obiljžja antifašističke borbe, rasističke izjave nekih javnih djelatnika, ali i sporost u izmjeni zakona koji su po ocjenama međunarodne zajednice diskriminatorski u odnosu na hrvatske državljane, pripadnike drugih etničkih skupina - sve su to uzroci koji bi mogli dovesti do neželjenog, pa i dramatičnog obrata događaja ove jeseni na East Riveru. Naime, moglo bi se dogoditi da UN doista zaključi da Hrvatskoj nije mjesto u zajedničkoj, Omnibus rezoluciji i promatračkoj misiji o stanju ljudskih prava s Beogradom i Sarajevom, ali da Zagreb postane tema posebne rezolucije. To bi dovelo u pitanje vjerodostojnost koalicijske vlade, hrvatske unutarnje i vanjske politike i uopće međunarodnog položaja zemlje.
Međunarodnom ugledu Hrvatske, kad je riječ o stanju ljudskih prava, sigurno ne pridonose ni najnoviji prijepori o HHO-u. Osnivanje i registriranje paralelne organizacije istoga imena, bez znanja i suglasnosti međunarodne središnjice u Beču, upozorava na opasan voluntarizam u primjeni zakona, osobito u Ministarstvu pravosuđa. Uostalom, Hrvatska mora uskladiti zakonodavstvo s europskim standardima i zato što želi ubrzano priključenje EU-u. Promjena zakona se ne odnosi samo na dio koji regulira gospodarske odnose nego i na na zaštitu i promicanje građanskih i ljudskih prava. Problem s kojim bi se mogla Hrvatska suočiti ove jeseni u New Yorku takvog je značenja da se njime ne može baviti samo diplomacija. Mnogo važniji su odnosi unutar Hrvatske, stavovi i akcije političkih stranaka, vladajuće koalicije i parlamentarne oporbe te cijelog niza nevladinih organizacija koje se bave nadzorom i promicanjem ljudskih i građanskih prava.
Međunarodni stručnjaci koji s hrvatskim pravnicima surađuju u prilagodbi nacionalnog zakonodavstva europskim standardima upozoravaju i na potrebu dosljednije primjene postojećih zakonskih odredbi, koje su već usklađene s međunarodnim pravnim standardima. Dakle, hrvatsko pravosuđe mora odlučnije postupati po postojećim zakonima, osloboditi se političkih i drugih pritisaka i napustiti voluntarizam, pogotovo kad je riječ o zaštiti ljudskih i građanskih prava. Činjenica da sve više hrvatskih državljana nastoji svoja prava ostvariti obraćajući se Europskom sudu za ljudska prava kao posljednjoj pravosudnoj instituciji nakon što ta prava nisu mogli ostvariti u Hrvatskoj, potvrđuje da optimizam naše diplomacije o tome da će Hrvatska dosta lako izaći iz Omnibus rezolucije ove jeseni, nije odveć utemeljena.
Hrvatska prošlih osam mjeseci korača međunarodnom scenom osvijetljena povoljnijim svjetlom, pa se Zagrebu otvaraju gospodarske i političke mogućnosti koje su se do izbora u siječnju činile gotovo nemogućim. Međutim, upravo zbog promijenjenog položaja obveza je zakonodavne i izvršne vlasti da na području ljudskih i građanskih prava čini što manje pogrešnih poteza, jer se ti propusti najteže ispravljaju, a loš odjek traje znatno duže, nego kad je riječ o gospodarskim promašajima. Hrvatska je još svojevrsna miljenica bogatog i politički moćnog Zapada, ali to ne znači da je njegova pozornost nad onim što se u Hrvatskoj zbiva popustila. Naprotiv, što bude bliža punopravnom članstvu euroatlantskih integracija, Hrvatska će imati sve manje mogućnosti za pogrešne poteze. Izlazak iz Omnibus rezolucije, u kojoj je već nekoliko godina zajedno s BiH i SRJ, bio bi znatan uspjeh sadašnje Vladine koalicije, ali, ako se Hrvatska nađe u zasebnoj rezoluciji, to bi je ozbiljno usporilo u približavanju euroatlantskim integracijama. Zato ni Vlada niti Sabor nemaju pravo na voluntarizam i propuste.