200 bogatih, a koliko siromašnih?
Umjesto bogatima, Vlada će se u prvom redu morati baviti siromašnima
Piše: Deana Knežević

Dvije stotine najbogatijih obitelji? Ma hajte, molim vas, bio bi odgovor u račanovskom stilu koji bi na to pitanje dobro pristajao. Neizravno i uljudno, Vlada je odbila baviti se time, pri čemu je pogriješila samo u jednom: što tu odbijenicu nije sastavila još puno prije, odnosno čim je Sabor uputio prema Banskim dvorima zahtjev da se sastavi popis 200 najbogatijih obitelji.
Zahtjev je potekao od HDZ-a, a zastupnici vladajućih stranaka prihvatili su ga i poslali Vladi, pretvorivši sintagmu o 200 obitelji, koja je postala sinonimom za model privatizacije i upravljanja gospodarstvom iz Tuđmanovih vremena, u potpuno pogrešno adresiran zadatak. Na stranu to što se ne zna za vladu u demokratskim i tržišnim sustavima koja bi se bavila takvim popisima. Ni po kojoj osnovi takvo što ne ide u područje Vlade, niti bi joj trenutačna politička i ekonomska situacija dopuštala da se takvim pitanjima bavi i gubi vrijeme.
Jučerašnji dan na Markovu je trgu bio prepun argumenata za odbijanje takvoga naloga, ne samo iz formalnih razloga nego i zato što trenutačna situacija Vladi nameće posve drukčije prioritete.
Nedugo nakon što je ministar unutarnjih poslova Šime Lučin na sjednici Vlade iznio kronologiju slučaja Levar, namijenjenu javnosti, ali i svom prethodniku Peniću koji mu je dan prije poručio kako je za njegova mandata Levar bio živ i zdrav, Lučina je prozvao šef države. Doduše, ne sasvim izravno, ali opet dovoljno jasno da je time otvorena još jedna za Vladu neugodna situacija. Predsjednik Mesić, tumačeći svoje viđenje odgovornosti za Levarovu smrt, kaže kako zapovjednik županijske policije nije zaslužio nositi policijsku uniformu. Iz toga je više nego jasno kakva bi sudbina očekivala Dubravka Novaka, a moguće je zamisliti i druge kadrovske potrese.
Vjerojatno i ne očekujući "napad" s te strane, Vlada, koja još nije izišla iz jednog velikog problema nastaloga s atentatom na Milana Levara, našla se pred novim. Tijekom jučerašnjeg poslijepodneva još se nije moglo razabrati u kojem će smjeru ići rasplet. Ministar Lučin jednom je već, u manje zaoštrenoj situaciji, zbog Mesićeve izjave bio ponudio ostavku. Prozvanoga šefa PU on sam pak ni u jednom trenutku nije označio kao odgovornoga za Levarovu smrt.
Istog dana kad je na zatvorenoj sjednici Vlada trebala pripremiti odgovor Saboru o 200 najbogatijih obitelji, na otvorenoj raspravi bavila se štetama zbog suše u poljoprivredi. Dobitak na dobroj turističkoj sezoni velikim će se dijelom poništiti kroz gubitke u poljoprivredi koji se već sad penju na dvije milijarde kuna. Uskoro se očekuje poskupljuje struje, a mogli bi poskupjeti i mnogi osnovni prehrambeni proizvodi, uključujući krumpir, grah i ostalo povrće te voće.
Umjesto bogatima, Vlada će se u prvom redu morati baviti siromašnima. Jedna studija Svjetske banke, koja ovdje još nije objavljena, brojčano dokazuje kako je u Hrvatskoj jaz između siromašnih i bogatih iznimno velik, veći nego u Poljskoj, Mađarskoj, Italiji, Belgiji ili u Tajvanu. Siromaštvo se u Hrvatskoj ne prepoznaje toliko po prosjacima i beskućnicima jer je većim dijelom skriveno unutar obiteljskih zidova. Siromaštvo je postalo načinom života mnogih obitelji koje, doduše, imaju kuće ili stanove, pa možda i pokoju stalnu plaću, ali ne i novac za osnovne životne potrebe. Odgovor na tu situaciju neće dati popis 200 najbogatijih obitelji.