Traži li Santini previše? Je li to izvedivo? Premijer Račan, a što je razvidno iz njegovih dosadašnjih istupa, vjerojatno bi odgovorio da on Vladu na čijem je čelu i smatra nekom vrstom Vlade nacionalnog spasa, ekipom kojoj je zadaća izvući zemlju iz gliba i u četverogodišnjem razdoblju barem je osoviti na noge. No, nije problem svijest o težini problema i rješenost da se zasuču rukavi, nego doista koncepcija i strategija, kakavu zagovara Santini, a koja bi dugoročno bila djelotvorna.

Nije sporno da nema pokušaja da se saniraju dugovi i gospodarstvenicima otvori prostor za normalnije poslovanje i daljnje investiranje. Nije sporno da je potrebno maksimalno odricanje svih da ne bismo stegli omču oko vrata trima generacijama unaprijed. Kao što, naposljetku, nije sporna potreba postizanja socijalnog mira, dogovora Vlade, poslodavaca i sindikata, kako bi se ipak odredila pravila igre i podijelila odgovornost (naravno, i prava) za tegoban proces izlaska zemlje iz krize.

Sporno je, međutim, što se za cijeli niz mjera koje se poduzimaju, ili kane poduzeti, najmanje pita građane, potrošače, u krajnjoj liniji porezne obveznike. Pa tako, premda se tvrdi da se promijenio odnos vlasti i onih koji imaju moć prema građanima, HEP ne smatra za shodno da bar sasluša i obrazloži svoju odluku o poskupljenju struje onima koji će je plaćati. Društva za zaštitu potrošača i njima slične organizacije i dalje nitko ne zarezuje. A dok je tome tako, iluzorno je očekivati novu, cjelovitu, koncepciju i strategiju razvoja koja bi imala šanse u uspjeh. Ona bi, naime, trebala voditi računa i o onima bez čijeg doprinosa razvoja sigurno neće biti.