DOBROSLAV PARAGA, PREDSJEDNIK HSP-a 1861., O POZADINI POGIBIJE MILANA LEVARA
Levar je bio sumnjičav prema zaštiti Haaškog suda
* Nenad Levar rekao mi je da nikad nije vidio Milana. Znate što, ne mora on biti taj koji je podmetač, ali je mogao vidjeti što Milan radi. Sada mi je veoma sumnjivo to što je on umiješan u sve to - rekao je Paraga
Nenad Levar, poduzetnik iz Otočca, očito nije sve rekao o svom poznanstvu s prezimenjakom i haaškim svjedokom Milanom Levarom. Udovica i majka Milana Levara rekle su nam, naime, da se Nenad Levar u društvu pokojnika pojavio prije otprilike dva mjeseca, a tad se pojavio i kod Dobroslava Parage, predsjednika HSP-a 1861. Štoviše, Nenad Levar je Paragi tada rekao kako Milana uopće ne poznaje iako je nama tvrdio da ga zna još iz rata!
- Nenada Levara do tada nisam poznavao, a k nama je došao s pričom da bi prešao u našu stranku i da bi osnovao ogranak, ali ga je moj koordinator stranke slučajno zapazio te mi rekao: "Što on sada hoće kad je već kod nas bio prije nekoliko mjeseci i također tražio pristupnice, a poslije se više nije javio?" Došao je 12. lipnja i to je meni veoma sumnjivo. A da stvar bude ljepša, pozivao me da dođem u Otočac ako bi se stvarao ogranak. Sreća da smo ga prepoznali pa se odmah pokupio i otišao ne uzevši ništa. Pitao sam ga zašto mi blefira, ali nije znao što odgovoriti. Bio je potpuno neiskren, a k tome nisam imao pojma da se druži s Milanom Levarom. Meni je rekao da s njime nema nikakve veze te da ga ne poznaje. Pitao sam ga za njega jer jedinog Levara kojeg sam znao bio je pokojni Milan. Rekao je da ga nikad nije vidio, a istodobno je njegovoj majci govorio da su neka rodbina. Sada bi bilo zanimljivo otkriti kada se Milanu prvi put javio i kad je došao do njega. Znate što, ne mora on biti taj koji je podmetač, ali je mogao vidjeti što Levar radi. Sad mi je veoma sumnjivo to što je umiješan u sve to. Pa mene je iz čista mira htio prevariti, a ja ga nikad nisam vidio. Nije me ni pitao jesam li u vezi s pokojnim Milanom i ne znam kako bi to mogao znati. Nas dvojica se nikad zajedno nismo pojavljivali ili govorili da se znamo. Sada zaključujem da Nenad Levar Milana nije mogao upoznati prije 12. lipnja ove godine, naravno ako mi i to nije lagao. No, najsumnjivije mi je bilo to što sam pročitao kako je Milana tražio da mu nađe mjesto u nekoj tajnoj službi - otkrio nam je gospodin Paraga.

Paraga je otprije znao M. Levara
Objasnio nam je da je već više godina poznavao Levara i ostale branitelje iz Gospića koji su se u doba prijepornih događaja počeli odupirati takvim tendencijama koje su se dogodile kad su bili u vojnim postrojbama.
- U kontakt s vojnim dužnosnicima, uključujući i spomenutu gospodu, najprije sam došao neizravno, i to preko HOS-ovih postrojbi koje su bile pri 116. brigadi ZNG-a koja je branila Gospić. Bilo je oko 150 HOS-ovih boraca iz raznih dijelova Hrvatske. A jedan od najintrigantnijih trenutaka bila je optužba krajem 1991. da je HOS počinio zločine, odnosno tad se još govorilo o nestancima Gospićana. A riječ je bila većinom o ljudima koji su se vratili u grad na Tuđmanov poziv nakon što su prije iz grada otišli na poziv SDS-a, i to dan prije napada. Neki nisu ni otišli nego su ostali u gradu. Nakon što sam izašao iz pritvora, stupio sam u vezu sa zapovjednicima HOS-ovih jedinica da vide o čemu je riječ. Vrlo je brzo jedan od zapovjednika došao u Zagreb i izvijestio me kako je nemoguće da je HOS umiješan u to jer ga ondje nije bilo. Uspoređujući, naime, datume ustanovili smo da su se ti nestanci dogodili 16., 17. i 18. listopada 1991., a HOS je došao sredinom studenoga. Negdje sredinom siječnja 1992. donijeli su mi i popis nestalih hrvatskih građana srpske nacionalnosti koji je nastao u suradnji s ubijenim Levarom te Zdenkom Bandom i Zdenkom Ropcem. Levar je suosjećao s HOS-om što ga optužuju jer je već puno prije toga išao u Zagreb reći koji su ljudi upleteni i stoje iza toga, da se događaju nedopustive stvari, da se odvode ljudi. Nije mogao prijeći preko tih stvari, a i sam je bio svjestan ako to bude prešućivao, onda će i on jednom možda odgovarati. Bio je svjestan da i u ratu postoji nekakva etika - rekao je gospodin Paraga.

Levar, Ropac i Bando, nastavlja Paraga, dugo su te stvari pokušavali riješiti preko državnih institucija da bi nakon zatvorenih vrata krenuli u Haag početkom prosinca 1997. godine. Nakon svjedočenja, kaže, očekivali su zaštitu i kako to nije išlo, obraćali su se njemu jednostavno ne vjerujući nikome.
- U veljači 1998. otišao sam u američki Kongres, a oni su nekoliko dana nakon toga otišli iz Hrvatske zbog velikog pritiska i sve više su postali sumnjičavi prema tom programu zaštite svjedoka. Svatko se skrasio kod svoje rodbine čekajući pomoć, a Levar se vrlo brzo vratio. Njima se pridružio i Levarov kum Tomislav Orešković. Nastala je dugačaka prepiska u kojoj sam i ja sudjelovao, urgirao sam iz Washingtona da im se pomogne, a u međuvremenu je o tome bio i članak u "The New York Timesu". Levarov je problem bio, ako to možemo uopće nazvati problemom, što je rekao da ide javno govoriti jer nisu ništa riješili. Bio je nestrpljiv, vrlo brzo je izgubio živce i počeo je govoriti gdje su bili i što su govorili. To je tužiteljstvo razljutilo i nastali su veliki problemi - objasnio je D. Paraga.
Dokumente mu je, tvrdi, Milana Levar dao prošle godine da ih ima u slučaju ako mu se što dogodi.
- Napisao je krug ljudi koji bi bili neposredno umiješani prema njegovu svjedočenju i uvjerenju u njegovu likvidaciju, bilo kao pojedinci bilo kao grupe. Tu je riječ o ljudima koji su njegovi mogući egzekutori. Označio je krug ljudi iz toga gospićkog podzemlja koji su razni delikventi i koji su mu, recimo, prošle godine otvoreno rekli da će mu prerezati grkljan ili ubiti i njega i njegovu obitelj. Piše o tim ljudima za koje je sumnjao da su mu već bacili bombu na kuću, odnosno na kamion, a također i o onima koji su mu pucali oko stana i kuće. Poimence ih navodi. To su već otprije poznati delikventi s kriminalnim dosjeima, doušnici, u ratu su radili najprljavije poslove. Ima ih desetak. Zanimljivo je da su ti ljudi i dalje vezani uz krugove oko SIS-a, županijskog HDZ-a, lokalne policije... Sve je to dostavljeno UNS-u na postupanje - napominje gospodin Paraga.

Bio je ljut zbog pasivnosti oporbe
Milan Levar pisao je čelnicima tadašnjih oporbenih stranaka koje su danas na vlasti, usmeno im se obraćao, dolazio u njihove urede. Paraga nam, međutim, nije želio više otkriti ni jedno njihovo ime pa je kao primjer ostao Ivan Jakovčić kojeg je naveo na tiskovnoj konferenciji.
- Ne bih više navodio njihova imena. Ne bih baš na optuženičku klupu želio dovesti bivšu oporbu, jednostavno zato što smatram da su ili iz straha ili iz oportunizma to ignorirali, a ne zato što su mislili da ih je baš briga. Kasnije je Levar govorio kako je njegova najveća pogreška bila što je predugo vjerovao u državne institucije te u te stranke i nevladine organizacije. Ne bih želio da naglasak bude na tadašnjoj oporbi, ali je činjenica da ništa nisu činili. Evo što je pisao o njoj: "Opozicija u ovoj zemlji služi kao demokratski dekor, ne vide kuda to sve vodi. Zar ne vide da je u pitanju tiranski odnos prema realnim oponentima?" Strašno je bio revoltiran jer nitko od njih nije ni odgovorio, a kamoli da ga je netko pozvao i s njim sjeo. Nisu čak ni poslali dopis da su njegov primili - razočaran je gospodin Paraga, dodajući kako on ni jednog trenutka nije dvojio o tome što je pokojni Milan Levar govorio.

Smatrao da ga je Haaški sud izigrao
- Grozne su optužbe Milana Levara na račun Haaškog suda. On doslovce piše da su prevareni, da ih se potpuno izigralo, da im sve lažu u lice, da sve što su im govorili nisu ništa napravili, ne samo za njega nego i za one koji su htjeli u taj program zaštite svjedoka pa su strogo slušali. Nisam sada htio optuživati Haaški sud jer koji bi onda bio smisao? Sve bi optužili i kako bi se onda izvukli iz toga kruga? Tako bi te Levarove optužbe prema Haaškom sudu mogle dati alibi snagama koje su ga smaknule da kažu "Pravo ti budi, sam si sebi kriv, što si uopće išao tamo". A to je najdrastičniji primjer nedjelotvorna postupanja Haaškog suda prema svjedocima. I tko će se sada iz Gospića i iz Hrvatske usuditi bilo što reći? Nitko! Tko bi želio ostati bez glave, pogotovo ako se nitko odgovoran ne nađe za taj zločin?! Levar je bio razočaran postupkom prema njemu pa se vratio u Hrvatsku. Rekao je da ako treba poginuti, onda će tu poginuti. Smatrao se veoma odgovornim za ljude koji su ostali u Gospiću, pekla ga je i progonila savjest i govorio je da su oni razlog njegova ostanka u Gospiću, da on te ljude ne može ostaviti na cjedilu kad im je rekao da će ih Haag zaštititi ako budu svjedočili. Pa kako bi se onda mogao maknuti otamo, a još nije ništa riješeno ni s onima koji su otišli? Tako se našao u nemogućoj situaciji u kojoj se jako lomio - kazao je gospodin Paraga.

Zvonimir Despot