Oko tih temeljnih dvojbi pri komponiranju nove koncepcije i strategije razvoja zemlje, a osobito državnog proračuna za iduće tri godine, nakon “plitvičkog summita” na medijskoj su se sceni oštro sukobili vodeći hrvatski ekonomisti, ali i pojedini stranački čelnici, pa i sami ministri u koalicijskoj vladi. Jedni, Čačić i Zdunić (ne samo kao ministar i glavni ekonomski savjetnik šefa države, nego i kao prvi ekonomski dvojac sve ambicioznijeg HNS-a), procjenjuju da je prva Crkvenčeva kalkulacija rasta bruto-proizvoda u idućoj i preostale dvije godine redovita mandata ove vlade duboko ispod razvojnih i socijalnih potreba zemlje, ali i duboko ispod njezinih stvarnih proizvodnih mogućnosti, te zagovaraju stope rasta od najmanje pet do poželjnih osam posto, kao ključne orijentire novog razvoja. Drugi - Crkvenac, Rohatinski - ne samo u svoje, nego prije svega u ime Ministarstva financija i Hrvatske narodne banke, kojima su na čelu, zagovaraju “razumnija rješenja”, uz uvažavanje “teškog stanja”, te složno projiciraju umjerenije stope rasta BDP-a, nadajući se da je i uz njih moguće u iduće tri godine otvoriti gotovo sto tisuća novih radnih mjesta više, nego što će ih se kroz stečajeve i razne lomove u isto vrijeme zatvoriti.

Ako bi se ta medijska polemika, koja se prošlih dana osobito razbuktala posebno preko stranica našeg lista i Feral Tribunea, te Jutarnjeg lista i tjednika Fokus, uskoro prenijela i u Banske dvore (kojima je kao - bar u ovoj fazi - jedinom pravom ambijentu najviše sklon potpredsjednik Vlade Slavko Linić), tada bi se moglo pokazati da je spomenuta medijska igra bila jasan znak, da postoji mogućnost i da dio ministara ne podrži Crkvenčev koncept novog razvoja, točnije - nove podjele karata (engl. new deala), kakav je u skladu sa SDP-ovom vizijom “socijalno-tržišne privrede” skiciran u koalicijskom dvojcu SDP-HSLS.

Ako Vlada u sadašnjem sastavu ne bi prihvatila tu Crkvenčevu koncepciju razvoja i državnog proračuna za iduće tri godine, HNS bi mogao otvoreno zaigrati i na kartu novih, prijevremenih izbora, nadajući se da potom, u budućoj koaliciji HNS-SDP može preuzeti i premijerske ovlasti, te ostalima nametnuti Zdunić-Čačićev koncept novog razvoja, uz dinamičnije stope rasta bruto-proizvoda, zaposlenosti i izvoza, te privatizaciju preostalih javnih i državnih dioničkih paketa u najvećim poduzećima i bankama uz znatno više cijene, pa makar neko vrijeme i uz višu stopu inflacije, i uz prevrtljivu i sve jeftiniju kunu.

Procjenjujući da je stvarno stanje u hrvatskom gospodarstvu znatno teže i od onog, koje priznaje ministar financija dr. Mato Crkvenac, te da su stvarne šanse za hrvatsko uključivanje u EU uvjetovane novom geopolitičkom i geoekonomskom arhitekturom u široj regiji jugoistočne Evrope, za koju jedva da su tek postavljeni “samo” krvavi temelji, dvojica neovisnih ekonomista, obojica stalni suradnici Novog lista, dr. Guste Santini i dr. Branimir Lokin, svaki na svoj način, procjenjuju da Hrvatska “još nije dosegnula svoje depresijsko dno”, te da se kriza - nastavlja. Rješenja vide u radikalno novom konceptu razvoja, u određivanju nacionalnih prioriteta “ispod kojih se ne ideu, u prestanku (ras)prodaje najkvalitetnijih poduzeća, u stvaranju snažne nacionalne ili izvozno-uvozne banke, pa i u novoj vladi, bilo da će se zvati vladom stručnjaka, ili nacionalnog spasa.