Vjesnik: 06. 09. 2000.
Nestali novac treba vratiti
Svi znamo za gospodarski kriminal koji pogađa ovu državu zadnjih desetak godina. Počelo je s »financijskim inženjeringom« i onda se nastavilo s propadanjem brojnih tvrtki i poduzeća, stečajevima banaka i štedionica, itd. Ko je kriv za sve to? Očito ima i objektivnih uzroka, zatim nesnalaženja u kapitalističkim uvjetima poslovanja, nesposobnosti, ali sigurno ima i mnogo nesavjesnog poslovanja, korupcije, pronevjera i drugih protuzakonitih radnji. I sad, što je s krivcima? Tu i tamo se čuje da je netko pod istragom, u pritvoru, ali u velikom broju slučajeva postupci se razvlače u nedogled, a neki i obustave zbog »zastare«. Vrlo rijetko se čuje da je krivac pravomoćno osuđen i strpan u zatvor. Uglavnom »izio vuk magare«.
Svi oni koji su se protupravno okoristili tuđim novcem, ne ostavljaju ga naravno u »svom džepu«, nego ga spremaju na sigurno: u Švicarsku, Lichtenstein, Djevičanske otoke i brojne druge oaze napravljene za tu svrhu. (čitam u Vjesniku od 31. kolovoza str. 18: Iz »Badela 1862« deset milijuna kuna bivši direktori prebacili u Švicarsku). Nedavno sam čitao da je iz Hrvatske tokom zadnjih desetak godina izneseno na taj način na milijarde dolara! Iz razumljivih razloga ne zna se točno koliko niti gdje su.
Spomenuo sam da se vrlo rijetko čuje da je krivac pravomoćno osuđen. No još rjeđe se čuje da je i novac kojega je otuđio i iznio u inozemstvo vraćen natrag. A ja mislim da bi se oko toga trebalo jako potruditi! I manji dio tog novca bi nam dobro došao za zaostale plaće radnika, obeštećenje štediša i sl.
Ja mislim da bi vraćanje tog protupravno iznijetog novca bilo i važnije nego osuda krivaca na zatvor. U prvom slučaju bi od vraćenog novca bilo neke koristi, a u drugom slučaju krivac živi u zatvoru besplatno na račun poreznih obveznika.
Bit će slučajeva da okrivljenik nije sklonio novac u inozemstvo, nego je sagradio vilu, kupio mercedes, jahtu, itd. Onda mu to treba oduzeti, prodati i dobivenim novcem obeštetiti one koje je oštetio.
Posebno treba promijeniti propise o zastari. Njih se naše sudstvo voli striktno držati, jer im to smanjuje opterećenost poslom. No zašto bi netko tko je protuzakonito prisvojio tolike novce zbog zastare mirno uživao plodove svog zlodjela? U ovim slučajevima zastara je u skladu s pravom, ali ne i s pravdom. Uostalom, Rezolucija broj 1096 Vijeća Europe sugerira da se u ovakvim slučajevima provodi kriminalističko-sudski postupak i onda kad je formalno nastupila zastara (Vjesnik od 30. kolovoza str. 10).
NEBODAR ŠKARICA
Zagreb