Vjesnik: 07. 09. 2000.
»Slobodni strijelci« ili strančarenje u Vladi?
DEAN SINOVČIĆ
Iako je još prije nekoliko tjedana premijer Ivica Račan tvrdio da se, na svu sreću, sukobi u šestorici ne preslikavaju na Vladu i da u toj istoj Vladi nema strančarenja, došlo je do činjeničnog obrata. Možda on nije uzrokovan stranačkim porivima, ali Goranko Fižulić i Radimir Čačić digli su i javno i tajno glas protiv Vladinih odluka.
Obojica su, javna je tajna, bili žestoko protiv olake prodaje »Večernjeg lista« austrijskom kupcu, Čačić se javno usprotivio preniskoj stopi rasta najavljenoj nedavno na sastanku na Plitvicama, a kad se tome dodaju problemi u koje je Fižulić svojedobno gurnuo Račana, jer je, navodno, novinarima najavio smanjenje PDV-a - do čega nije došlo - može se zaključiti da ni u Vladi nije sve lepršavo kako Račan želi da se čini.
Različite su špekulacije o njihovim pobudama. Za Čačićev istup u vezi s »Večernjim listom« smatra se da je nastavak politike predsjednika Stipe Mesića, koji je želio raščišćavanje tog problema time što će netko završiti u zatvoru, a netko (Pašalić?) politički i krivično odgovarati, te mu ovo rješenje - po kojem nitko nije kriv, jer možda i nije bilo protuzakonitih postupaka - baš i ne odgovara. Naročito, ako se zbroji broj stranica transkripata objavljenih o toj temi u nekim tjednicima. Je li stranačko prijateljstvo s Predsjednikom uzrok prosvjedu, nije dokazano, ali se doista može lako zamaskirati tvrdnjama da se problem »Večernjaka«, nakon toliko tragova i istraga, nije morao okončati baš na ovaj način. No, povećanje godišnje stope rasta već je skliskije područje u koje se ne može ući onako kako je HNS ušao u predizbornu kampanju - 200.000 novih radnih mjesta u sljedeće četiri godine, pa tko živ, tko mrtav. Međutim, uskoro nastupa predizborno razdoblje u odnosu na proljetne izbore za Županijski dom i lokalne organe vlasti, a Čačić se i uoči prošlih izbora hvalio novinarima da su drugi ljubomorni na to što je HNS prvi krenuo u kampanju.
Za Fižulića se teško može reći da provodi stranačku politiku u Vladi. U prošlih nekoliko godina ionako su mu u HSLS-u sugerirali da se izjasni o tome što zapravo hoće sa stranačkim članstvom. Njegovi zahtjevi najčešće nisu imali stranačku podlogu, već je mahao na sve strane zahtjevima koji nekad pogađaju, a nekada ne, poput sasvim pogrešnog zahtjeva za povećanje trošarina na automobile. Je li Fižulić u slučaju »Večernjaka« imao stranačke naputke da se malo podbode Račana, Linića i ostale iz SDP-a, kako to HSLS u zadnje vrijeme voli raditi, moći će se saznati nakon sastanka stranačkih vodstava u četvrtak.
Ono što više iznenađuje od »izdvojenog mišljenja« Radimira Čačića je činjenica da njegova izjava o preniskoj stopi rasta djeluje kao da on ne sjedi u istoj Vladi s Matom Crkvencem, kao da ne zna o čemu ta Vlada raspravlja, pa se čudi onome što je javnosti predstavljeno kao jedna od ključnih točaka gospodarskog razvoja Hrvatske. U tom smislu, on obezvrjeđuje Vladu, ali ne zato što se njegove brojke razlikuju od Crkvenčevih, odnosno zato što misli da će Hrvatska brže ići naprijed. Budući da je Čačić zbog »Večernjaka« navodno nudio i ostavku, ostaje da se po njegovim budućim potezima vidi je li neslaganje s Crkvencem osveta Račanu zbog poraza u slučaju najtiražnijih novina, predizborna kampanja ili samo »izdvojeno mišljenje«, čija će se vrijednost s vremenom utvrditi.