Dok se Dobroslava Paragu bez osnove uspoređivalo s Milanom Đukićem, Đapićeva crnokošuljaška parapolitika huškački je blebetala o Srbima koji pale hrvatske šume na Jadranu, i o sluganskom odnosu današnje Vlade prema suradnji s Haaškim sudom. U isto vrijeme je predsjednik Srpske narodne stranke Milan Đukić paušalno optuživao za etničko čišćenje Srba u Republici Hrvatskoj za vrijeme i poslije Oluje. Nakon svih paušalnih optužbi koje su izrekli sateliti Đapić i Đukić, koji se non-stop hrane na hadezeovom vimenu, sada pokazuju svoje pravo lice:

Tandem Đapić-Đukić u Donjem Lapcu ušao je u koaliciju, što nije ni čudno jer je HDZ u Vukovaru i Baranji nakon reintegracije također ulazio s tamošnjom srpskom strankom u koaliciju. Čak ni Šuvarov SRP nije htio s Đukićem u koaliciju. Čudno je jedino što je srpski makijavelist Đukić još u lipnju ove godine tražio od Vlade zabranu “Đapićeve” Hrvatske stranke prava. Spoj crnokošuljaštva i srbovanja odgovara svim mrziteljima hrvatskog državnog prava. U suprotnom bi se već davno Državno odvjetništvo naše Republike pobrinulo da klevetnike privede pravdi. Međutim, Državno odvjetništvo je dobrim dijelom još uvijek u rukama Đapićevih sponzora. Često se, međutim, događa suprotno, da, naime oklevetani odgovaraju pred “pravnom” državom Hrvatskom, dok tipovi poput Đapića i Đukića paradiraju po političkoj areni.

Barem što se tiče slučaja Đapić je Vlada već davno mogla riješiti protuzakonito postavljanje Đapića za formalnog predsjednika Hrvatske stranke prava. Ispada kao da vladajućoj Šestorki odgovara da Đapić što više ocrni, slikovito i doslovno, Hrvatsku stranku prava, kako joj HSP danas, sutra s Dobroslavom Paragom ne bi bio politički konkurent. Što bi inače priječilo Račanovu vladu da po pitanju hadezeove uzurpacije i Đapićeve otimačine Hrvatske stranke prava postupi po zakonu? Za to vrijeme se mnogi na vlasti i HDZ u oporbi naslađuju Đapićevim crnokošuljaštvom i kompromitacijom Hrvatske stranke prava.