Vlada je trebala odmah početi temeljitu reviziju javne uprave i ukloniti iz nje mnoštvo nesposobnih činovnika

Prigodom rekonstrukcije Vlade, personalne su promjene u vrhu izvršne vlasti manje bitne od uspostave sustava koji će osigurati učinkovito odlučivanje i što jeftinije provođenje odluka / Prevelik broj resora u Vladi samo usporava njen rad, ali na račun učinkovitosti ne osigurava veći stupanj demokratičnosti, ne jamči racionalno predstavljanje političkih interesa, nego samo, osim sporosti, unosi veću vjerojatnost da opći interes bude žrtvovan radi pojedinačnih, a racionalno odlučivanje zamućeno ostrašćenim / Ako sad, prije prihvaćanja proračuna za iduću godinu, provede temeljitu reformu, koja će omogućiti i to da u sljedećih nekoliko godina Hrvatska svoju javnu upravu učini kompatibilnom europskim standardima, moći će se reći da je ova godina ipak bila dobro iskorištena

ZAGREB, 7. rujna - Time što su odlučili upoznati svih 116 pomoćnika ministara i obići sva ministarstva, premijer i članovi užeg kabineta započeli su proces rekonstrukcije Vlade. Javnost je najavu rekonstrukcije shvatila kao znak da će neki od članova kabineta biti smijenjeni, a unutar političke klase već je moguće prepoznati aspirante na određena ministarska mjesta. Posljednjih dana neki od tih »aspiranata« nastoje konferencijama za novinare, na kojima napadaju »male« koalicijske partnere, ali i predsjednika Republike, kojega doživljavaju kao Vladina »protivnika«, prevladati svoju anonimnost i neprepoznatljivost. Smjer Račanova djelovanja za političku je klasu razočaravajući, a mogao bi razočarati i javnost, koja je pod utjecajem medija sklona isključivo simpatijom ili antipatijom reagirati na određene promjene što su samo personalne, a ni mediji ni javnost nemaju »strpljenja« za normativnu analizu i stvarnu promjenu obrazaca vladavine i političkog djelovanja. Premijer je očito svjestan da kabinet kojem je na čelu nije dovoljno efikasan.
Vlada je koncipirana onako kako su to diktirale okolnosti: struktura ministarstava, kakvu je za sobom ostavio stari režim, i konsenzus čak šest koalicijskih partnera, koji su odreda očekivali participaciju u izvršnoj vlasti, a i »uhljebljenje« za neke od svojih istaknutih stranačkih ljudi. Znamo li da u prvim danima njena mandata obveza Vlade nije bilo samo oblikovanje programske deklaracije, okvira za četvorogodišnje djelovanje, nego i izrada proračuna za ovu godinu, dokumenta koji precizno definira okvire djelovanja izvršne vlasti u tekućoj godini, ne iznenađuje to da u ovoj godini Vlada još nije temeljito promijenila obrazac funkcioniranja u odnosu prema HDZ-ovom. Ne smije se smetnuti s uma da su, neposredno pred pripremu proračuna, ministri sami s torbom u ruci ušetali u svoja ministarstva, a da im je struktura, što ih je ondje dočekala - od pomoćnika, načelnika, pa do činovnika, najčešće zaposlenih mimo javnih natječaja i bez obrazovanja i znanja potrebnih za mjesta koja zauzimaju, bila otvorenije ili manje otvoreno neprijateljska. S tom je ekipom stvaran proračun za ovu godinu, a pomoćnici, što ih je Mato Crkvenac naslijedio od Borislava Škegre, ispisali su taj dokument jednako netransparentno i nesuvremeno kako su to radili i prethodnih godina.
Kraj proračunske godine i razdoblje u kome se stvara projekcija proračuna (dakle, i načina funkcioniranja izvršne vlasti) za preostale tri godine redovita mandata ove administracije pravo je vrijeme za temeljitu rekonstrukciju Vlade. Za takvu su rekonstrukciju personalne promjene u vrhu izvršne vlasti manje bitne, a bitnije je uspostaviti sustav koji će osiguravati efikasno odlučivanje i što jeftinije provođenje tako donesenih odluka. »Vlada će svojom brojnošću izgledati demokratskija, ali će njena duša biti oligarhijska. Stroj će se povećati, ali će poluge kojima se njime upravlja biti malobrojnije, i često tajnije«, poučio nas je James Madison u slavnim »Federalističkim spisima«. Vlada je kolektivno tijelo izvršne vlasti, a za njeno funkcioniranje vrijedi pravilo da samo jedan može govoriti u isto vrijeme, pa »što je više onih koji tijelo sačinjavaju, manje će biti onih koji, zapravo, usmjeravaju njihove postupke«. U veoma brojnim skupštinama, tvrde očevi utemeljitelji američke federacije u »Federalističkim spisima«, »strast nikad ne propušta prigodu da razumu istrgne žezlo«, a »i da je svaki atenski građanin bio Sokrat, atenska bi skupština i dalje bila gomila«. Prevelik broj resora u Vladi samo usporava njen rad, ali na račun efikasnosti ne osigurava veći stupanj demokratičnosti, ne jamči racionalno predstavljanje političkih interesa, nego samo, osim sporosti, unosi veću vjerojatnost da opći interes bude žrtvovan radi pojedinačnih, a racionalno odlučivanje zamućeno ostrašćenim.
Sustav u kome u svakom od premnogobrojnih resora kao političke osobe funkcioniraju i zamjenik i pomoćnici ministra može biti »komotan« političkoj klasi i jamčiti »zbrinjavanje« mnogo stranačkih ljudi koji i ne moraju raspolagati posebnim stručnim znanjima. Međutim, takav je sustav i skup i neefikasan. Stanje, u kome ministri imaju po 10 pomoćnika, a da ima ukupno 116 pomoćnika ministara, upravo je groteskno. Na primjer, kad ministar pravosuđa, svakako jedan od najboljih članova Vlade, ima devet pomoćnika, nije čudno što su oni tako »sposobni« da su kvalitetno obavljeni samo poslovi koje ministar, nakon što mu se »suradnici« raziđu kući, napravi sam, u osami svojeg kabineta.
Vlada je možda pogriješila što na početku svoga mandata nije započela temeljitu reviziju javne uprave i odmah eliminirala mnoštvo nesposobnih činovnika i dužnosnika vezanih uz prošli antidemokratski režim. Ako sad, prije prihvaćanja proračuna za iduću godinu, provede temeljitu reformu, koja će omogućiti i to da u sljedećih nekoliko godina Hrvatska svoju javnu upravu učini kompatibilnom europskim standardima, moći će se reći da je ova godina ipak bila dobro iskorištena. Izostane li takva reforma, to će značiti da Hrvatska i dalje kasni s prihvaćanjem demokratskih standarda, a da nam je tempo europeizacije ostao spor. Premijeru, navodno, u njegovoj stranci zamjeraju zapostavljanje stranačkih interesa, a u stranci koja mu je »uži« koalicijski partner, čini se, događa se lom između stranačkog predsjednika, koji ne participira u izvršnoj vlasti i brine, prije svega, o stranačkim probicima, i članova stranačkog vodstva, koji su u izvršnoj vlasti (neki od njih vrlo uspješni) i njenu efikasnost pretpostavljaju užim stranačkim interesima. Ako je doista tako, moguće je provesti rekonstrukciju Vlade, koja neće biti smjena ponekog ministra, i započeti temeljitu reformu javne uprave, u kojoj, prema normiranim europskim standardima, neće biti na stotine »dužnosnika«. Europski je standard, naime, da ministarstvo predvodi političar-ministar i da su u njemu političke osobe samo jedan ili dva državna tajnika, a ostatak strukture čine službenici od kojih se očekuju stručna kompetencija i politička neovisnost (načelno, ne bi smjeli biti članovi stranaka).

Političarima šezdesetak »radnih mjesta«
Ono što vrijedi za rekonstrukciju Vlade, vrijedi i za rekonstrukciju institucija zakonodavne vlasti, što je valja provesti ustavnim reformama. Kao što Vlada s velikim brojem članova nije demokratska, nego neefikasna i vodi koncentraciji odlučivanja i oligarhiji, isto važi i za zakonodavnu vlast. Zastupnički dom Sabora u današnjem se sastavu primaknuo ustavno određenoj maksimalnoj granici broja zastupnika (152 od Ustavom dopuštenih 160).
Kad se u prošlom sazivu Sabora raspravljalo o izbornom zakonu, to što je on vodio maksimalizaciji broja zastupnika odgovaralo je i tadašnjoj opoziciji i poziciji, jer su »staleški« interesi ipak strast jača od racionalnosti općeg interesa. Vidimo da sa 152 zastupnika nemamo »više Sabora« niti je Zastupnički dom snažniji u odnosu prema izvršnoj vlasti. »Više Sabora« nemamo ni zahvaljujući njegovoj dvodomnosti i skupu, ali nepotrebnu, Županijskom domu. Oni koji su bivšem vladaru savjetovali uvođenje toga doma, pridonijeli su maksimalizaciji njegova interesa - povećanjem Sabora predsjednička vlast nije slabila, nego je jačala, a zakonodavna je vlast diobom dobila unutarnju kočnicu, dakle, dodatno je oslabljena. Ipak, činjenica da je drugi dom bez korisnih ovlasti samo mehanizam slabljenja zakonodavne vlasti, političkoj klasi nije dostatan argument da bi prihvatila njegovo ukidanje, jer šezdesetak »radnih mjesta« za političare nekima je uvjerljiviji argument od argumenata struke i potrebe jačanja zakonodavne vlasti. Pogibeljno bi bilo da taj mentalitet zasjeni i rekonstrukciju Vlade.

Davor Gjenero