»Gluhi telefoni« su krivi za sve. Indicija za to načeta je u slučaju Stipetić kad je premijer Ivica Račan rekao da nije problem ni u Budiši niti u šestorki, već u »gluhim telefonima«. Nakon sastanka vodstava SDP-a i HSLS-a u četvrtak, kad su se trebale riješiti nesuglasice unutar najjače koalicije, krivcem su proglašeni »gluhi telefoni«, pa će se vodstva stranaka ubuduće češće susretati.

Prvo što čovjek sarkastično pomisli je - znači li to da se Dražen Budiša više neće moći kupati u bugarskome moru? Budimo još »zlobniji« - zar su Račan i Budiša u Budišinoj klijeti razgovarali telefonom, i to pokvarenim, pa nisu uspjeli ništa dogovoriti? Da se ne zaboravi, nakon predsjedničkih izbora njih su dvojica šetali livadom i šumom da bi razjasnili zašto Račan nije snažnije podržao Budišu u predsjedničkoj kampanji. U šumi nema telefonskog signala ili...?

Šalu na stranu, ali novinari koji su čekali završetak sastanka stalno su pretpostavljali da će se ovoga puta pred javnošću svi problemi među tim dvjema strankama pomesti pod tepih. »Gluhi telefoni« su domišljata, ali loša izlika, jer se ne može reći da nema komunikacija među vodstvima dviju stranaka, ako se Račan, Antunović, Vidović, Crkvenac, Picula i Linić s jedne i Fižulić, Granić i Radoš s druge strane gotovo svakodnevno susreću u Vladi. Također, Arlović i Tomac s jedne i Adlešić, Kontić, Herman i Dorica Nikolić s druge strane svakodnevno se susreću u Saboru.

Ujedno, sjedište HSLS-a na Zrinjevcu udaljeno je jednu tramvajsku stanicu od sjedišta SDP-a na Iblerovom trgu. Dakle, telefonske komunikacije nema, osim, ako se time ne služi jedina osoba koja se tu ne spominje, a bila je na sastanku - Budiša. U Vladi nema strančarenja, tvrdio je Račan prije mjesec dana, ni u Saboru nema razlika između SDP-ovaca i HSLS-ovaca, pa - gdje onda škripi?

A, taj isti Budiša izjavio je nakon sastanka da njegova stranka nikad nije razmišljala o nekoj drugoj politici koju bi vodila s nekom drugom strankom izvan šestorke. To nikad nije ni bio problem, Budiši su prigovarali alternativnu politiku koju bi želio voditi unutar šestorke. Izvan nje još vlada poprilično mrtvilo, pa i politički analfabeta zna da se vlast izvan šestorke ni u snu ne može ni dograbiti niti obnašati.

No, ni glasa od Budiše o tome što će raditi kao član šestorke - hoće li otkrivati koji su još generali pod paskom Haaga, kako stoje stvari na HTV-u, hoće li HSLS progurati još nekog pomoćnika, zamjenika ili samog ministra, naročito, ako bude smjena u Vladi, itd. No, konferencije za novinare tih dviju stranaka u posljednje vrijeme prilično su dosadne, pa se nije ni moglo očekivati da će obznaniti nešto novo i nepoznato.

I dalje, dakle, »problema ima, ali nema«, što Račan, ako ništa drugo, koristi kao dokazivanje snage i dominantnosti SDP-a. No, dok su povremeni problemi zato ponekad za njega bili i dobrodošli, njihovo neočekivano multipliciranje zadaje Račanu neočekivanu glavobolju. Samo po sebi, možda te njihove razmirice ne bi bile događaj od narodnoga interesa, ali kad se zbroje s mirovim paktom na Plitvicama sa sindikatima i poslodavcima, šestomjesečnim sumiranjem rada Vlade, problemima u odnosima s Haaškim sudom, jer se očekuje prvo uhićenje nekog hrvatskoga generala, ubojstvom Milana Levara, itd., onda Račanu više nije do korištenja Budišinih čudnih političkih ideja radi pokazivanja vlastitih političkih bicepsa.