Lijepo je vidjeti da u općoj bijedi (“samo” nekoliko desetaka tisuća socijalne sirotinje u Zagrebu) barem netko u Zagrebu ima novaca na bacanje. Jer, da nije tako, ne bi gradonačelnik Milan Bandić mogao na javnoj zabavi stimulirati svirače sa 100 maraka, vjerojatno u kunskoj protuvrijednosti. Bandićev show se nastavlja na nekoliko kolosijeka. Onaj službeni suštinski ide na račun već prevarenih birača grada Zagreba:

Umjesto da iskoristi jedinstvenu priliku i prekine sa političkom podobnošću, Milan Bandić je umjesto polit-aparatčike Zlatka Canjuge (HDZ) i Dorice Nikolić (HSLS) na čelna mjesta gradskih javnih poduzeća postavio nove partijske izaslanike kao direktore. Ne možemo se oteti dojmu da se oporbena većina u Zagrebačkoj skupštini protivila direktorskim mrvicama sa Bandićeve trpeze. Umjesto da nestranački gospodarski stručnajci upravljaju imovinom Zagrepčana, opet će se njome upravljati političkim naputcima. Sve je počelo kada se prošle godine partizirao Ustavni sud. Tamo pravdu više ne dijele samo pravni stručnjaci nego partijski izaslanici HDZ, SDP i LS. Tko sada može vjerovati u sudačku stručnost i nepristranost? Za Zagreb se postavlja pitanje tko je kome aparatčik: Bandić Tomcu ili Račan Tomcu i Bandiću, jer je poznato predizborno obećanje Socijaldemokratske partije o depolitizaciji. Zašto Račan tolerira Bandićevo kršenje predizbornih obećanja?