Slovenski stručnjak za ustavno pravo, prvak i zastupnik Združene liste socijalnih demokrata dr. Ciril Ribičič (53) početkom ove godine pred Haaški je sud izišao kao svjedok sa zadaćom da objasni ustavno-pravnu prirodu Herceg-Bosne i odnos s Republikom Hrvatskom. Haaški ga je sud opremio Zapisnikom sa sastanka predsjednika Hrvatske dr. Franje Tuđmana s delegacijom HDZ-a BiH u nazočnosti dužnosnika Republike Hrvatske, održana u Zagrebu 27. prosinca 1991. godine, na kojem se govorilo o "trenutačno najvažnijem pitanju Hrvatske, pa i BiH". Tada je donesena politička odluka da se BiH podijeli i Herceg-Bosna priključi Republici Hrvatskoj, objašnjava Ribičič za Večernji list, govoreći o razlozima suradnje s Haaškim sudom, svojim nalazima, saslušavanju pred Haaškim sudom te mjerama sigurnosti i zaštite. Iskustva s Haaškim sudom sažeo je u knjizi "Geneza jedne zablude", koja potkraj rujna izlazi iz tiska u Zagrebu, Sarajevu i Idriji.

- Za svjedočenje pred Haaškim sudom odlučio sam se na poziv njegova tužiteljstva u jednom konkretnom slučaju gdje je trebalo objasniti ustavno-pravnu prirodu Herceg-Bosne. Nakon što sam prostudirao više tisuća stranica pravnih akata Herceg-Bosne, napravio sam analizu koja je pokazala da su mnoge, vjerojatno ključne odluke, bile donesene izvan Herceg-Bosne, a povezane s HDZ-om i vrhom hrvatske države. Stvarni su odnosi pokazali da se Herceg-Bosna osamostalila od BiH i ima puno elemenata u dokumentima koji govore o njenoj podređenosti, možda je nekorektno reći Hrvatskoj, ali sigurno dijelu vrha HDZ-a i tadašnje hrvatske države. Pritom je Hrvatska priznala državu BiH, javno se zauzimala za cjelovitost BiH, a tajno je dio, i to odlučujući dio rukovodstva hrvatske države, djelovao drukčije.

- Analizu sam pripremao od lanjskog kolovoza i za svjedočenje sam bio spreman potkraj prošle godine, ali sam imao sreću da je do toga došlo tek početkom ove godine. Zašto govorim o sreći? Pred sud sam izišao nakon hrvatskih izbora i od strane obrane optuženih nisam doživio nikakve posebne diskvalifikacije koje su bile karakteristične za svjedoke koji su prije mene, kao stručnjaci, svjedočili o sličnim pitanjima.

- Bio sam ekspertni svjedok, kao stručnjak i profesor ustavnog prava Pravnog fakulteta. Tužiteljstvo Haaškog suda predstavilo me i kao aktivnog sudionika u radu ustavnih komisija koje su pripremale amandmane ustavnih promjena u bivšoj Jugoslaviji te aktera prijevremenog odlaska s 14. izvanrednog kongresa SKJ iz Beograda i osobu koja je dovoljno objektivna i nije bila izravno umiješana u događaje oko Herceg-Bosne, a koja te stvari poznaje bolje od kolega u zapadnoj Europi.

- Proces još nije završen i govoriti o tome bilo bi preuranjeno. Možda bih upozorio samo na to da je razlika između onoga što je tužiteljstvo zastupalo u dotadašnjim procesima i mojim svjedočenjem bila u tome što nisam naglašavao kritiku političkih opcija. Ustrajao sam na ocjeni da, bez obzira na to o kakvoj je političkoj opciji riječ, svaka mora poštovati međunarodno humanitarno i ratno pravo. Toliko se moj zaključak razlikuje od onoga što je tužiteljstvo prije zastupalo kao svoj stav. Imao sam dojam da se u konkretnom procesu ne zauzima toliko za dokazivanje konkretne krivnje optuženog, koliko se zauzima za to da dokaže povezanost rukovodstva Hrvatske s očitom namjerom da to upotrijebi za druge potrebe u drugim procesima. U vrijeme kad sam se ja pripremao za svjedočenje, aktualno je bilo pitanje hoće li i kada biti optužen dr. Tuđman.

* Gdje ste otkrili elemente nastanka Herceg-Bosne?

- U Aktu o uspostavi Herceg-Bosne, donesenom 18. studenoga 1991. godine, kad je BiH već bila pod tihom okupacijom i dok su Srbi osnivali svoje SAO krajine. U tom je trenutku bilo jasno da se hrvatski narod, kao i muslimanski, našao u vrlo teškoj situaciji i svaka bi njihova pasivnost tada bila pogrešan odgovor. Osnivanje Herceg-Bosne sigurno se svidjelo rukovodstvu bosanskih Srba i Karadžiću jer je dio Hrvata, zajedno s HDZ-om Hrvatske, izabrao put kojim su krenuli Srbi i vodio u razbijanje jedinstva BiH. Mislim da je tu političku pogrešku, pola godine prije osnivanja Herceg-Bosne, namjerno isprovocirao Milošević, u razgovorima s dr. Tuđmanom u Karađorđevu i Tikvešu, kad je spretno podmetnuo minu na koju je Tuđman stao i zbog čega je došlo do ratnih sukoba između Hrvata i Muslimana.

- Time sam se bavio samo marginalno. Za njihov dogovor u Karađorđevu doznao sam neposredno nakon tog događaja i o tome sam odmah, telefonski, izvijestio Aliju Izetbegovića. Mnogi stenogrami, posebno već spomenuti, jasno svjedoče o tome kakav je bio pogled dr. Tuđmana na to pitanje. Kad je svoje suradnike morao uvjeravati u opravdanost zauzimanja za priključivanje Herceg-Bosne Hrvatskoj, poslužio se argumentacijom da će u suprotnom slučaju zapadni svijet, s Amerikom na čelu, pokušati ograničavati pretenzije Muslimana na formiranje vlastite države preko formiranja Velike Srbije i da je, s tog aspekta, taktički smisaono da se Hrvatska u igru uključi svojim interesima, prije svega interesom da postigne maksimalnu moguću veličinu svoje države koja će biti zaokružena na taj način da bude sposobna preživjeti u većoj mjeri nego što će to biti ako ne uključi pogranična područja BiH.

- Sve u vezi s mojom zaštitom događalo se na prijedlog suda. Zaštita mi je bila ponuđena i nakon svjedočenja do odlaska iz Haaga, a moja je procjena bila da mi neka posebna zaštita nije potrebna. Ponuđeno mi je bilo da po mene dođu u Ljubljanu, ali to sam otklonio. U zainteresiranim se krugovima znalo da sam pozvan pred Haaški sud i da sam angažiran, ali zbog toga nisam imao nikakvih neugodnosti. Naprotiv, kome god sam se, u Hrvatskoj ili BiH, obratio za pomoć, bio je spreman na razgovor, omogućen mi je bio dostup do dokumenata. Nemam ni jedno iskustvo za koje bih mogao reći da bi izgledalo kao prikriven pokušaj zastrašivanja, pritiska ili nadzora.

- Osim svjedočenja, u knjizi pod naslovom "Geneza jedne zablude" objavljujem dijelove raznih dokumenata, a najzanimljiviji je, široj javnosti nepoznat, stenogram sastanka održanog 27. prosinca 1991. godine kod dr. Tuđmana, kada se s najvišim predstavnicima HDZ-a i hrvatske vlasti sastao s predstavnicima HDZ-a BiH. Recenzije za knjigu napisali su dr. Slaven Letica i dr. Kasim Trnka, a najviše sam ponosan što su predgovore napisali predsjednici Stjepan Mesić i Alija Izetbegović.