Grozna galama digla se u javnosti oko novog carinskog režima hrvatske vlade po kojemu se jednokratni uvoz osnovnih, uglavnom prehrambenih namirnica široke potrošnje koji ne podliježe carinjenju ograničava na jedan kilogram ili litru. Svi mediji su zabilježili da je ta iznebuha uvedena carinska mjera među građanima dočekana s najbješnjim psovkama, asocijacijama na doba dogovorne ekonomije i Milke Planinc i šokom što pretežno socijaldemokratska vlada radi protiv golog socijalnog interesa svojih ekonomski iznurenih građana. U takvom kontekstu gotovo su s podsmijehom dočekana objašnjenja Ministarstva financija da odluka nije usmjerena protiv najsiromašnijih slojeva nego protiv švercera. Rezultati dnevnog istraživanja javnog mišljenja Jutarnjeg lista pokazali su da 90 posto ispitanika izričito ne odobrava nove carinske restrikcije. Ljudi s niskim primanjima izjavili su anketarima da pametnom kupnjom u Sloveniji, Mađarskoj, Austriji, Italiji, a pogotovo u Hercegovini - mjesečno spase barem trideset, pa čak i pedeset posto obiteljskog budžeta. Vlast je, dakle, od izborne baze već dobila po nosu prije nego što je pravo i počela primjena novog režima i prije nego što je u državni budžet s graničnih prijelaza poslana ijedna jedina kuna.

Za Vladu to čak i ne bi bio toliki problem kad bi se moglo uvjerljivo dokazati da će ograničenje uvoza na litru ulja i kilogram kave uništiti švercere, zaštititi domaću proizvodnju, vratiti red na tržište, obeštetiti državni proračun i uvjeriti građane da Hrvatska postaje pravna država. Izgleda, međutim, da odluka o kojoj je riječ ne samo da za malo koga ima tu sugestivnu snagu, nego da će političke štete koje će zbog nje trpjeti Vlada višestruko nadmašiti njezine navodne novčane i reformske efekte. Prvo, velik broj građana koji jedva spajaju kraj s krajem i koji zato ne mogu imati nikakvih planova i vizija koji sežu dalje od sutra neće uopće imati nimalo razumijevanja za mjere kojima se staje na put bilo kojoj ekonomskoj devijaciji ako se one prelamaju i preko njihovih leđa.

Budući da je prosječna plaća u Hrvatskoj oko 3000 kuna prosječna mirovina oko 1500, nezaposlenih više od 350.000, a cijene u domaćim trgovinama ponekad i dvostruko više od onih preko granice, posve je jasno da se obitelji spašavaju kupnjom u inozemstvu. Za njih, prirodno, nije nikakav argument kad im se kaže da s time moraju prestati zato što je Hrvatska preplavljena švercerima i što se državna kasa ne puni kako bi trebala.

Za njih je, dakle, pitanje zbog čega su bilježnice u Hrvatskoj sedam ili deset kuna? Zašto su proizvodi Kraša, Franka ili Podravke znatno jeftiniji u Sloveniji nego u Hrvatskoj? Zbog čega se lijekovi u Brežicama mogu nabaviti po dvostruko nižim cijenama nego u Hrvatskoj? Zašto se za cijenu bolje stolice u Zagrebu može kupiti dvosjed ili trosjed u austrijskoj Ikei?

Ako Vlada ne uviđa da je to pravo pitanje, onda je to za nju velila problem. Ako, s druge strane, Vlada nije u stanju ili još nije u stanju omogućiti zaposlenje i stalne prihode mnogo većem broju radno sposobnog stanovništva, tada svakako nije politički pametno računati s time da će populacija biti zadovoljna kad joj se naredi da više ne unosi tri litre ulja ili šteku mlijeka ma kako to bilo efektno u borbi protiv švercera.