(…) Zabrinjavajući broj Hrvata koji su zbog nepostojanja političke alternative bojkotirali prošle općinske izbore i realna bojazan da će glasači u Hercegovini prihvatiti aktualne trendove u susjednoj Hrvatskoj, sasvim su dostatni razlozi da vladajuće hrvatske političke strukture počnu tretirati SDP kao ozbiljnog protivnika, pa čak i u županijama u kojima su do sada apsolutno dominirali. U tom smislu, optužbe koje su na račun pojedinih SDP-ovaca, istina posredno, u posljednjih mjesec dana plasirane u medijima, predstavljaju samo početak HDZ-ovske predizborne kampanje. Milana Lovrića, predsjednika SDP-a u Čitluku i nositelja liste za Državni parlament iz Zapadnohercegovačke i Hercegovačko-neretvanske županije čelnici fantomske Hrvatske stranke prava 1861., u priopćenju za javnost, prozvali su kao jednog od osnivača i idejnih tvoraca Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Lovrić je, inače, jedan od osnivača HDZ BiH, bivši član Glavnog odbora te stranke i prvi predsjednik općine Čitluk nakon prijeratnih višestranačkih izbora. Sa funkcije predsjednika HDZ-a smijenjen je krajem 1991. godine, a nekoliko mjeseci kasnije, po nalogu s istog mjesta, uklonjen je i iz općine.

“Jednostavno, dolazilo je takvo vrijeme da se sve moralo prihvatiti, bez da čovjek ima svoj stav. Svako odbijanje značilo je istodobno okončanje političke karijere”, objašnjava on. U vrijeme kada je HR HB stvarana, bio je obični vojnik HVO-a. U odnosu na političke protivnike iz HDZ-a nema ni komunističku prošlost ni ratnu hipoteku. Lovrić, aktualni direktor Mostarskog sajma, stalno uposlen u Gospodarskoj komori Herceg-Bosne, uopće ne sumnja da su mu stvarni autori pisma mnogo bliži nego što se to želi prikazati. “Čitao sam to priopćenje koje je, navodno upućeno iz Zagreba i u njemu su uglavnom pobrojane poluistine koje nije teško demantirati. Također mislim da je pismo napisano ovdje, mada nisam siguran da je ta Hrvatska stranka prava 1861 u BiH uopće registrirana. Osim toga, biti u Zagrebu i objašnjavati meni ovdje kako bi se trebao politički organizirati, stvarno je apsurdno.” Lovrić otkriva da je, u ovom slučaju, sporno samo to što se on politički angažirao u Socijaldemokratskoj partiji. “Njima ne bi smetalo da sam se učlanio u neku minornu, lokalnu stranku bez utjecaja. Jer u slučaju da ovdje SDP i ne dobije dovoljno glasova, ta će stranka opet sudjelovati u vlasti.” Pojašnjavajući prilike u zapadnoj Hercegovini, predsjednik SDP-a u Čitluku kao poseban hendikep navodi činjenicu da Hrvati sa tog područja uglavnom prate Hrvatsku televiziju i čitaju tisak iz susjedne države, te da nemaju dovoljno informacija o aktualnim političkim prilikama u BiH. “Ovdje se stvari uvijek pojednostavljuju i uvijek se gledaju crno-bijelo. Pojava novog SDP-a na ovim prostorima ostavila je bez argumenata one koji su do sada tvrdili da je SDP bošnjačka stranka i kako su to stare komunjare, budući da mi nismo ni jedno ni drugo. Hrvati u zapadnoj Hercegovini se sada nalaze u sličnoj situaciji kao kninski Srbi kada im je Stipe Mesić, tada član Predsjedništva Jugoslavije, govorio da ne mogu sijati žito u Kninu a moliti Boga da padne kiša u Beogradu. Hercegovcima je u proteklim godinama nametnuta neka ekskluzivnost hrvatstva i oni se toga ne mogu osloboditi. Oni i sada aktivno prate što se događa u Zagrebu, sve bi tamo mijenjali iako to od njih nitko ne traži. Umjesto da prihvate činjenice i da se aktivno uključe u izgradnju BiH.” Pored optužbi da je jedan od tvoraca Herceg-Bosne, Lovrića su bivše stranačke kolege optužile i da je izravno sudjelovao u prebacivanju bezvrijednih YU dinara iz Hrvatske u BiH. “Cijela ta afera iskorištena je za obračun sa političkim neistomišljenicima. Ja samo mogu reći da sam, kojim slučajem, imao neke koristi, onda bih zasigurno u toj politici ostao i nastavio funkcionirati kao što su i drugi.” (…).