Nakon Pakta o stabilnosti, i sve značajnije uloge Hrvatske u tom europskom političkom i gospodarskom projektu koji je već počeo davati rezultate, prijema Hrvatske u Partnerstvo za mir, uloge naše zemlje u Srednjeuropskoj inicijativi te ulaska u kvadrilateralu (u društvo s Italijom, Mađarskom i Slovenijom) prije samo dva dana, punopravno sudioništvo u SECI-ju je još jedan doprinos otvaranju hrvatske države prema svojim susjedima i svijetu. Preuzimajući na sebe svoj dio odgovornosti i prava, aktivnom ulogom u uspostavljanju suradnje i stabilnosti, gdje je i kako moguća, Hrvatska postaje međunarodni faktor koji nešto znači. A to je jedini put da se, kako politički i demokratski tako i gospodarski, utječe i na svoj razvoj i razvoj čitave regije.

Pravac je, dakle, trasiran. A sudeći prema riječima premijera Račana upućenim onima koji su nezadovoljni početkom raščišćavanja nakupina iz vremena Domovinskog rata i poratnog razdoblja – “ne možete zaplašiti ovu demokratsku vlast” - postoji riješenost da se stvari pometu u svojoj kući, da demokracija i pravna država ne budu više samo fraze već praktične i primijenjene vrijednosti, kako bi kredibilnost zemlje i na medunarodnom planu bila veća, a što bi joj se onda stostruko vratilo.

To bi trebali imati na umu i oni koji u povodu posljednjih uhićenja potpaljuju vatru, koji svjesno zamjenjuju teze tražeći “obustavu progona branitelja” kao da nekolicina uhićenih predstavljaju sve branitelje i dovode u pitanje čitav Domovinski rat, te oni koji se, naposljetku, ne libe zveckati i oružjem. Zaziva li to, možda, netko pravu rebeliju, odmetništvo, da bi se amnestirala nekolicina potencijalnih zločinaca? Znaju li kreatori takve politike u što se upuštaju? Kada će biti kraj ovim manipulacijama? Hrvatska i njeni građani zaslužili su da krenu putem razvoja i blagostanja. No, to neće biti izvedivo bez demokracije i pravne države, što bi trebao podjednako biti projekt i nove vlasti i svih onih koji joj ovih dana, srećom za sada samo verbalno, oponiraju.