ZAGREB, 17. rujna - Sustav socijalne zaštite u Hrvatskoj je neučinkovit, jer se njime dosad nije zaustavio rast siromaštva i nejednakosti, zaključak je Svjetske banke nakon istraživanja o granicama siromaštva u Hrvatskoj, provedenog tijekom 1998. godine. O našem sustavu socijalne zaštite najbolje svjedoči to da gledano prema kriterijima koji granicu siromaštva u Hrvatskoj određuju na nacionalnoj razini (Svjetska banka odredila ju je na 1.289,5 kuna potrošnje na mjesec za pojedinca), u Hrvatskoj ima oko 450.000 građana koji žive ispod ili na samom rubu granice siromaštva. Istodobno, sustavom temeljne socijalne zaštite koju pružaju centri za socijalnu skrb, obuhvaćeno je samo 85.945 osoba, koliko ih je u travnju bilo evidentirano u Ministarstvu rada i socijalne skrbi! Hrvatska, dakle, danas skrbi samo o petini svojih siromašnih građana!

Nije, također, teško odgovoriti ni na pitanje do kad će biti tako. Naime, prijedlog trogodišnjega državnog proračuna, koji je, u sklopu razgovora o socijalnom ugovoru Partnerstvo za razvoj, predstavio ministar financija, dr. Mato Crkvenac, ne predviđa veći rast potrošnje za socijalne transfere u sljedeće tri godine, osim 2,2 milijarde kuna, koje idu za povrat duga umirovljenicima i iznosa za isplatu dječjeg doplatka poljoprivrednicima ili nezaposlenim roditeljima, koji je u ovome trenutku teško procijeniti. Štoviše, činjenica da Hrvatska za različite oblike pomoći (ne samo iz sustava socijalne skrbi, nego i s područja obrazovanja i, na primjer, zdravstva), danas troši oko 27 posto BDP-a, po čemu je pri samom vrhu među srednjoeuropskim zemljama, jasan je pokazatelj da se na tome području više ne može mnogo učiniti.

Ono što zabrinjava i na što će Ministarstvo rada i socijalne skrbi svakako morati odgovoriti je to da, unatoč tako visokoj javnoj potrošnji, njeni učinci nisu veliki. Naprotiv - u usporedbi s Poljskom i Madžarskom, za socijalne trasfere trošimo više, ali ti transferi imaju relativno mali učinak i nisu uspjeli zaustaviti rast nejednakosti i siromaštva. Tako su intervencije države u Hrvatskoj doprinijele da se siromaštvo ublaži za nešto više od 50 posto, u Poljskoj za nekoliko postotaka više, a Madžarska je siromaštvo uspjela ublažiti za više od 80 posto.

To dokazuje i to da će oni koji imaju mjesečna primanja ispod toga iznosa moći ostvariti i novčanu pomoć i pravo na besplatan prijevoz, pravo na udžbenike i, na primjer pomoć u plaćanju režija, a oni s nekoliko kuna većim prihodima ostat će »izvan igre«. Tako obitelj od četiri člana, čiji su prihodi makar i kunu ispod 350 kuna po članu, mjesečno može ostvariti i 1.500 kuna prihoda prema različitim povlasticama, dok će oni s kojom kunom više ostati bez tih prava. U sustavu se, osim toga, potkrala još jedna nelogičnost, upozoravaju u Ministarstvu rada i socijalne skrbi. Naime, dok je cenzus prihoda za pomoć iz sustava socijalne skrbi 350 kuna, umirovljenici s malim mirovinama imaju pravo na zaštitni dodatak, do 1.056 kuna. Tako će oni koji su zaradili 800 ili 900 kuna, dobiti zaštitni dodatak do 1.056 kuna, iako gledajući prihode obitelji i nisu socijalno ugroženi, a oni sa 400 kuna jedinog prihoda ostat će izvan sustava socijalne skrbi.

»HEP-ovci su me još u srpnju obavijestili o namjerama da zatraže povišenje cijene struje za domaćinstva i, moram reći, pitali kako mogu pomoći da se najsiromašnije građane oslobodi tog povišenja. No vrlo teško možemo uspostaviti isključiv kriterij za to izuzimanje, osim onoga što znamo: da svi korisnici socijalnih pomoći i umirovljenici s niskim mirovinama mogu ući u kategoriju građana kojoj bi trebalo pomoći«, odgovorio je za Vjesnik ministar rada i socijalne skrbi Davorko Vidović na pitanje kakve šanse ima sindikalna inicijativa da se socijalno ugroženim kategorijama građana omogući da plaćaju nižu cijenu struje. No ministar Vidović istakao je kako je stajalište Vlade da to ne može biti dovoljno - HEP bi morao, kazao je, učiniti sve da potrošačima omogući ugradnju dvotarifnih brojila, jer praksa pokazuje kako siromašni najčešće imaju jednotarifno brojilo i plaćaju najskuplju struju.

»Svrha povišenja cijene struje nije samo ekonomska, cijena ne raste samo zbog toga da HEP podmiri dugove, nego time ispravljamo i nelogičnost koju smo imali u sustavu - onu da su domaćinstva bila subvencionirana, a gospodarstvo nije. Trebaju nam svi mogući poticaji gospodarstvu, kako bismo otvorili nova radna mjesta, pa subvencije u cijeni struje za gospodarstvo moramo podržati, jer trošimo gotovo najjeftiniju struju u Europi, te da račun za struju nije onaj koji najviše opterećuje obiteljski proračun u Hrvatskoj«, istaknuo je ministar Vidović.