Hrvatski vitezovi, ne bojte se, i Stepincu su sudili - to je sadržaj ogromnog grafita koji se pojavio u centru Zagreba. Pisala ga je, sudeći po svemu, katolička ruka, ali je on zapravo uvreda za kaptolskog blaženika. Jer kardinala Stepinca jednači s onima, “hrvatskim vitezovima”, koje čekaju suđenja za ratni zločin. Oni su, kao, jednako nevini i nepravedno optuženi. Zapravo je riječ o svojevrsnoj beatifikaciji zločinaca.

Slično je intonirano i pismo koje je objavio Radio Vatikan. U hrvatskom programu prenesena je epistola Ružice Čavar, predsjednice Hrvatskog pokreta za život i obitelj, u kojoj se aktualna vlast optužuje da je Levarovo ubojsivo iskoristila za uvođenje terora. Uz poruku da “hrvatski narod neće dopustiti novi Bleiburg”, ona Hrvate poziva na ulice kako bi “mirno i masovno prosvjedovali diljem domovine”. Hapšenje osumnjičenih za ratni zločin Ružica Čavar, uz pomoć Radio Vatikana, naziva terorom i novim Bleiburgom.

Jesu li to zaista stavovi Crkve? Nema sumnje da jedan dio, čak i visokih crkvenih velikodostojnika, razmišlja upravo na taj način. Ali oficijelno s Kaptola stižu poruke sasvim suprotne onima koje je plasirao Radio Vatikan. Tako je nadbiskup Bozanić u subotu u Rovinju, pozivajući vjernike na moliivu “za mir u našoj domovini”, apelirao da se ne nasjeda “onima koji zbog sebičnih, koristoljubivih, ideoloških ili polltičkih razloga pokušavaju manipulirati javnošću, te uopćavajući pojedinačne slučajeve, radikaliziraju i dramatiziraju našu stvarnost”.

Na isti način u posljednje vrijeme u svojim uvodnicima reagira i “Glas koncila”. Tako u najnovijem broju taj katolički tjednik piše da oni koji verbalno i praktično zaoštravaju prilike “ne služe dobru hrvatske države ni naroda”. Kao verbalna “nečasna pretjerivanja” navode se tvrdnje da je situacija u Hrvatskoj danas slična onoj iz 1972. godine, da se uhićuju najveći hrvatski rodoljubi i branitelji, da vlast kažnjava Gospić jer je pomrsio račune velikosrpske politike, da se dovode u pitanje vrijednosti Domovinskog rata i žrtve uložene u stvaranje i obranu Hrvatske. U grijeh radikalizacije djelom “Glas koncila” ubraja: osnivanje stožera za obranu digniteta Domovinskog rata, uvođenje dežurstava u mnogim mjestima te prijetnje oružanom pobunom. Ističući da bi “Hrvatska zaista bila jadna kad bi desetak pritvorenih bili 'najveći hrvatski rodoljubi i branitelji'”, uvodnik - koji obično izražava stavove Kaptola - zaključuje: “Pozivanje na odgovornost onih koji su osumnjičeni da su učinili u ratu ili u miru zločine koji su protivni ne samo pravu nego općeljudskoj i kršćanskoj etici, upravo je rodoljubna dužnost i izraz skrbi za društveno zajedničko dobro. U svakom narodu i svakoj državi ima osoba koje su sposobne učiniti zločine, pa nikome ne pada na pamet tvrditi da se nakon pravednoga sudskog procesa kažnjavanjem tih osoba dovodi u pitanje dostojanstvo i ponos njihovih naroda ili ugled država.”