ZAGREB, 19. rujna - Prema međunarodnim standardima (koji se temelje na dnevnoj potrošnji - na granici od 4,3 dolara na dan), sa stopom od četiri posto siromašnih Hrvatska nije siromašna zemlja. Relativna stopa siromaštva koja se mjeri prema standardima što odgovaraju nacionalnoj razini (i uključuje osnovne egzistencijalne troškove), u Hrvatskoj iznosi oko 8,4 posto. Ali, ta brojka realno je nešto veća. Naime, istraživanje Svjetske banke o »ekonomskoj ranjivosti i socijalnom blagostanju«, koje je u utorak predstavljeno javnosti, nije uključilo i domaćinstva s nekad okupiranih područja. U istraživanje su, stoga, uključeni i podaci kojima raspolažu centri za socijalnu skrb i humanitarne udruge s toga područja, prema kojima granica siromaštva iznosi između 10 i 12 posto. Među siromašne su uvršteni pojedinci koji su imali manje od 15.474 kune prihoda godišnje, odnosno četveročlane obitelji s manje od 41.500 kuna. No, i 10, odnosno 12 posto siromašnih u Hrvatskoj relativno je niska stopa siromaštva, izjavio je Rusman Jemcov, član tima Svjetske banke.

Ministar rada i socijalne skrbi Davorko Vidović i voditelj Ureda Svjetske banke za Hrvatsku Sandor Sipos ocijenili su to istraživanje kao dobar početak za razvijanje čitavog procesa prilagodbe sustava socijalne skrbi i obrazovanja, koji bi trebao pružiti priliku siromašnima da se osposobe za rad. Ministar Vidović zadovoljan je što strategija za suzbijanje siromaštva koju predlaže Svjetska banka, odgovara strategiji kakvu je prihvatila hrvatska Vlada. Izrazio je zadovoljstvo što su davanja iz sustava socijalne skrbi, pomoću kojih četveročlana obitelj može ostvariti oko 1155 kuna pomoći mjesečno, približna granici siromaštva kako ju je utvrdila Svjetska banka. Ministar smatra da treba posvetiti pažnju i činjenici da se čak 80 posto hrvatskih građana osjeća siromašnima. Tome je, rekao je, dijelom pridonio model privatizacije.

Među siromašnima u Hrvatskoj dominiraju slabo obrazovane osobe, obično ljudi koji nemaju redovan posao, ili za njega nisu redovno plaćeni (što je svojevrsna specifičnost za Hrvatsku), te starije stanovništvo ili osobe nesposobne za rad. Istraživanje je, osim toga, pokazalo da je tokom 1998. oko polovica tadašnjih umirovljenika živjela ispod praga siromaštva, no, puno više zabrinjava činjenica da približno četvrtina starijih osoba nema nikakvih prihoda. Među siromašnima prevladavaju Hrvati, a po razini siromaštva bitno se ne izdvaja nijedna regija. Siromaštvo u Hrvatskoj pokazalo se kao dugoročno stanje, zbog sporog otvaranja novih radnih mjesta i činjenice da siromašni teško dobivaju priliku za izlazak iz te situacije.

Naglašeno je, također, da Hrvatska na javnu potrošnju troši najviše među zemljama srednje Europe (oko 26 posto BDP-a), no, najmanje se izdvaja za socijalne pomoći i naknade za zapošljavanje, što ukazuje na to da socijalni transferi nisu najbolje usmjereni. Osim revizije toga sustava, Svjetska banka ocjenjuje da bi iskorjenjivanju apsolutnog siromaštva pridonijela, prije svega, makroekonomska stabilnost i povećano otvaranje radnih mjesta. Naglašava se, također, da će mirovinska reforma spriječiti siromaštvo u budućnosti, no samo kad je riječ o građanima koji će biti obuhvaćeni drugim mirovinskim stupom. Kao treći preduvjet za ublažavanje siromaštva, stručnjaci Svjetske banke istakli su nužnost reforme obrazovanja, uz naglasak kako je realno očekivati da bi se apsloutno siromaštvo moglo iskorijeniti.

Rasprava o rezultatima istraživanja pokazala je da stručnjaci takav scenarij ocjenjuju preoptimističnim, s obzirom na nisku produktivnost rada u Hrvatskoj, čime se umanjuje učinak novootvorenih radnih mjesta (Ivan Teodorović, ravnatelj Ekonomskog instituta). Hrvatski stručnjaci ocijenili su, također, kako bi transfere koji se u ovom trenutku usmjeravaju onima koji nisu čisti socijalni slučajevi trebalo usmjeriti prema gospodarstvu (Sanja Crnković-Pozaić, ravnateljica Zavoda za zapošljavanje), a upozoreno je i na to da je premalo pažnje posvećeno povezanosti bolesti i zdravlja sa siromaštvom. Tako su stručnjaci Medicinskog fakulteta, istražujući potrebu da ljudi uopće leže u bolnici, došli do zaključka da se oko 50 posto osoba koje se zadržavaju u bolnicama zadržavaju, prije svega, zbog socijalne situacije, a ne samo zdravlja. Zoran Šućur, sa studija Socijalni rad, upozorio je na to da Hrvatska nije odredila »službenu liniju siromaštva«, koja bi predstavljala granicu za određivanje pomoći. Tako Šućur upozorava da ne postoje kriteriji za to da granica za pomoć bude na 350 kuna, što je potkrijepio vlastitim istraživanjem o učinkovitosti pomoći za uzdržavanje. To je istraživanje pokazalo da je 1998. pojedincu trebalo oko 507 kuna samo za prehranu, a da je samo 18 posto građana koji primaju pomoć za uzdržavanje te potrebe moglo i namiriti. Pridodaju se tome i drugi izvori pomoći, te je potrebe zadovoljilo samo 30 posto građana.

Predsjednik Saveza samostalnih sindikata (SSSH) Davor Jurić, u razgovoru s novinarima izrazio je sumnju u mogućnost da Hrvatska ima samo četiri, odnosno osam posto siromašnih, što se ne slaže s ocjenama SSSH-a, no, naglasio je kako Studiju ipak treba promatrati kao dobro polazište za daljnje razgovore socijalnih partnera. Ravnatelj Državnog zavoda za statistiku Ivan Rusan je naglasio kako bi to istraživanje trebalo postati temelj za sustavno praćenje socijalne slike Hrvatske, iako je riječ o vrlo složenome i skupom projektu. Izrazio je nadu da će na isti način uskoro biti objedinjeni i podatci istraživanja na istu temu, provedenog tokom prošle godine.