Račan, Mesić, ministar Ivanišević, a izgleda i oni zastupnici šestorke koji su u utorak bili na zatvorenoj sjednici saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost, asociraju na vic o onome pacijentu koji je došao po pomoć specijalistu za očne bolesti žaleći se da mu stalno suze idu na oči jer ima tako tvrdu stolicu da mu to pričinjava stravične bolove.

Hrvatski jaki igrači - oni koji su HDZ-u uzeli vlast uvjerivši birače da bolje poznaju posao te deklarirajući potpuni obrat u tretiranju standarda demokratskog Zapada, kriminala, zločina i morala - ne pokazuju, prvo, da im jejasna politička situacija u zemlji i, drugo, ne pokazuju da im je jasno kakav je ovo sa stožerima problem i u kojem pravcu je, dakle, uputno ciljano djelovati. Nositelji najodgovornijih funkcija u zemlji idu krivome liječniku: ovdje svakako nisu u pitanju oči.

Jer, što se to u Hrvatskoj doista dogodilo posljednjih tjedana?

Odnosno iz kojeg to razloga vode nekih udruga proizašlih iz Domovinskog rata od Mesića traže da raspusti Vladu i raspiše nove izbore, zbog čega se vežu lancima kod spomenika palim braniteljima u Gospiću, zašto se izvikuje da je Levara zapravo dao ubiti Račan kako bi mogao branitelje hrpimice trpati u zatvor, kojim se to povodom poziva na oružanu pobunu protiv vlasti i optužuje ju za veleizdaju i odakle se vlast optužuje da isljeđuje nedužne Hrvate, a štiti Srbe.

Dogodilo se, dakle, naprosto to da je pet ljudi uhićeno nakon policijske obrade pod sumnjom da su odgovorni za smrt oko 50 civila srpske nacionalnosti 1991. godine i dogodilo se to da je uhićen i Tutin zamjenik Ivan Andabak, za kojega policija osnovano sumnja da je sudjelovao u švercu više od 600 kilograma droge. Policijaje s njima obavila svoj posao i predala ih je pravosuđu, koje će vidjeti treba li podići optužnice, a ako treba suditi, tada će za svakoga utvrditije li i u kojoj mjeri kriv i kakva mu kazna za tu krivnju pripada.

Račan i Mesić ne prestaju učiteljski ponavljati opća mjesta o tome da su i osumnjičene i optužene osobe krive tek onda kada im se u pravomoćnom i zakonitom sudskom postupku dokaže krivnja, zatim da je Domovinski rat čist jer je to općenarodni akt oslobođenja od agresije i da ga nova vlast ne želi "kriminalizirati" te da nema govora o tome da bi se uhićenjima Oreškovića i Andabaka bacala ljaga ne branitelje jer su branitelji naš ponos.

Pravda se i ministar pravosuđa Stjepan Ivanišević na konferenciji za novinare gdje objavljuje kako su 34 osobe pravomoćno osuđene zbog ratnih zločina protiv Hrvata, da se protiv još 28 vodi postupak te da je Hrvatska za ratni zločin protiv Hrvata procesuirala u odsutnosti još 379 osoba koje se nalaze izvan zemlje. Zašto to sada čini ako ne da bi uvjerio glave protuvladinih stožera u Gospiću, Splitu i drugdje kako nije točno da hrvatska vlada procesuira samo Hrvate? Kao da su osumnjičeni za ratni zločin i šverc narkoticima za ministra pravosuđa "Hrvati" - baš kako trešti iz stožera - a ne jednostavo: osumnjičeni.

Dalje: umjesto da se bavi činjenicom da stožeri induciraju kaos i raspad sistema, Odbor za nacionalnu sigurnost, barem prema onome što se moglo čuti iz izvora koji nisu željeli biti imenovani, izabrao se okomiti na ministra policije zato što je uhićenja osumnjičenih navodno izveo "spektakularno" i što nije javnost obavještavao o svojim akcijama. No, nismo još čuli da bi se i u jednoj zemlji od policije zahtijevalo da usred vrlo ozbiljne akcije stalno govori što radi i zašto, a još manje smo čuli za takav policijski bonton koji bi nalagao da se uhićenja unaprijed najave onima koje se hvata, odnosno da ih se pismeno poziva da u razumnom roku sami jave policiji kao što to traže vođe stožera.

Umjesto promašene strategije defanzive, kojom su čelnici hrvatske vlasti i sami zakoračili u područje insinuacija koje proizvode vođe pobune, građanima Hrvatske trebalo je naprosto reći: a) da su privedene sumnjive osobe, b) da će se postupak utvrdivanja činjenica nastaviti do ovakvog ili onakvog ishoda i c) da hrvatska vlada svaki zločin namjerava dovesti pred sud. Bilo bi pritom dobro da je to činjeno glasom i licima iz kojih se jasno očitava uvjerenje u opravdanost poduzetih poteza. Pritom bi bilo vrlo važno da političari šestorke, premijer, Predsjednik Republike i ministri stalno razgovaraju s članstvom udruga uime kojih se raspaljuje manipulativna mržnja prema svakoj gesti pravne države, ali takvih razgovora nema. Vlast objašnjava li objašnjava, pravda li se pravda pred osobama koje naprosto hoće i hoće drugu vlast, makar im ova dubila na glavi.