I dok je koalicijskoj, Račanovoj vladi, kao i predsjedniku Mesiću, kriterij svih poteza - povezivanje u zapadni gospodarski i sigurnosni prostor, u EU i NATO a HDZ-u, kao donedavnoj vlasti, a danas stožernoj, oporbenoj stranci - bijeg od Balkana (ali, u granicama sadašnjeg rasporeda snaga u BiH!), krajnje bi posljedice sve intenzivnijeg sudaranja ta dva duboko suprotna koncepta mogle biti ili ubrzani hrvatski put u Evropsku uniju (uz dugoročno marginaliziranje bloka desničarskih opcija i stranaka), ili višegodišnje mrvljenje ekonomskog i kulturnog identiteta zemlje u regionalnom loncu, skupa s BiH i Srbijom (čemu bi mogao uvodom biti i prijeteći gospodarski i sigurnosni kaos).

I dok Vlada, unatoč snažnim otporima brojnih središta moći i podjednako upečatljivom pritisku medija, što su pod nadzorom domaće desnice ili njima taktički sklonih inozemnih suinvestitora, nastavlja s “čišćenjem stolova” (od sudara s bespravnom gradnjom, preko istraga privrednog kriminala i ratnih zločina, do stečajeva ili sanacija propalih tvrtki) nastoji stvoriti zdravu pravnu i gospodarsku osnovu za novi razvoj, podizanje ugleda zemlje u svijetu politike i biznisa, te za investicije i novo, masovno zapošljavanje, druga strana svim raspoloživim sredstvima kreće u kontranapad.

U takvim okolnostima nije čudo što je “iz procesualnih razloga” i Evropska unija prošlih dana diskretno odgodila početak pregovora o sklapanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Hrvatskom, s listopada na kraj studenoga. Hrvatskoj, nasreću, ne prijeti otvoreni građanski rat, ali sadašnji medijski i politički sukobi do daljnjega štete novim poslovima sa Zapadom, dodatno obarajući cijenu većih hrvatskih poduzeća i banaka, što stoje pred privatizacijom.

Ipak, na snažne Vladine poteze u smjeru što bržeg i kvalitetnijeg povezivanja s Europskom unijom, prošlih je dana iz Bruxellesa u Zagreb stigao dosad najupečatljiviji znak i poticaj ovdašnjem gospodarstvu, a osobito izvoznicima: već u listopadu, na temelju asimetričnih povlastica, čak 95 posto hrvatskih proizvoda, umjesto dosadašnjih 80 posto, oslobođeni su carina na tržištu EU-a. Istodobno, Hrvatska sa svoje strane, na uvoz proizvoda iz Unije primjenjuje postojeći carinski režim, pa je u tome i asimetričnost te jednostrane, vanjskotrgovinske povlastice.

Dosad je većina hrvatskih industrijskih proizvoda na tržištu EU-a bila oslobođena carina, ali ne i količinskih ograničenja. Prema najnovijoj odluci iz Bruxellesa, od slobodnog izvoza u hrvatskom su slučaju izuzeti samo tekstilni i konfekcijski proizvodi, te dio prehrambene robe, na koje se i dalje primjenjuju i carine i uvozne kvote. Taj će novi EU-poticaj hrvatskom izvozu olakšati ponudu malih i srednjih industrijskih izvoznika, ali također i nove poslove, uz više zarade, u izvozu ribe, vina i ulja. To je mala žrtva za EU (jer hrvatski proizvodi u ukupnom uvozu EU-a imaju udjel od samo 0,5 posto), ali snažan poticaj i dobrodošla korist za Hrvatsku (koja u EU plasira blizu 56 posto svoje izvozne ponude).

I ove je godine Hrvatska, unatoč kroničnoj krizi izvoza, pri vrhu Ijestvice tranzicijskih zemalja, poredanih prema visini udjela izvoza i uvoza s Unijom: prva je Mađarska (72 % ukupne vanjske trgovine obavlja sa zemljama EU-a), druga Slovenija (oko 66 posto), treća Poljska (64 posto), pa Češka (61 posto) i - Hrvatska (59 posto). Za povećanje izvoza, međutim, hrvatske tvrtke svoj prostor podjednako moraju tražiti u novim poslovima u EU, kao i u novim prodajama u široj regiji, od Slovenije i BiH, do Bugarske, Makedonije i Albanije, pa i u Srbiji (nakon što tamo dođe do kakvih-takvih demokratskih promjena i ukidanja međunarodnih sankcija).

Podjednako tako, Hrvatska na svom putu u EU mora liberalizirati trgovinu ne samo s Unijom, nego i sa zemljama u regiji, kako bi od biznisa imala punu korist. Trenutačno, Hrvatska je jedna od malobrojnih preostalih tranzicijskih zemalja, koja nije ušla u CEFTA-u, i jedna od zadnjih koja je pristupila Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Sporazume o zoni slobodne trgovine ima samo sa Slovenijom i Makedonijom, a u pripremi su sporazumi s nizom ostalih zemalja srednje i jugoistočne Evrope.

Na tom putu u Evropu slobodne trgovine, regionalnih projekata i multinacionalnog biznisa, za Hrvatsku bi idućih deset dana mogli biti od presudne važnosti. U tom znakovitom roku, Vlada bi - kako je najavila - trebala dovršiti bar prvi koncept novog dugoročnog razvoja zemlje, na temelju čega bi i stručno-politička pregovaračka ekipa, koju će imenovati u idućih deset dana, mogla početi pripreme za pregovore s izaslanstvima EU-a o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju.

Riječ je o “pogledu unaprijed”, koji će se osloniti na trogodišnju projekciju državnoga proračuna i na, kasnije iz nje 2001. godinu, te potom posve zaokružiti na osnovi skorih razgovora s izaslanstvom MMF-a o novom stand-by sporazumu. Bio bi red da o svim tim novim koncepcijama i poslovnim okolnostima Hrvatska gospodarska komora i HUP okupe sve zainteresirane poslovne ljude, kako bi na vrijeme krenuli u novu tržišnu utakmicu na terenima Evropske unije i jugoistočne Evrope. Novi koncept podrazumijeva i novu razvojnu strategiju, kojom bi se Vlada unaprijed očitovala o tome i kakvu vlasničku strukturu hrvatskoga gospodarstva vidi bar tri godina unaprijed, i što iz državnog portfelja ne misli prodavati strancima, pa i to kojim tempom misli denacionalizirati davno oduzeti privatnu, stranu ili crkvenu imovinu.

Stoga bi idućih deset dana mogli doista - preusmjeriti Hrvatsku.