Hrvatsko gospodarsko izaslanstvo neće posjetiti SAD kako je bilo dogovoreno za susreta predsjednika Stipe Mesića i premijera Ivice Račana s predsjednikom Billom Clintonom. Među najvećim američkim tvrtkama i poslovnim ljudima nije bilo apsolutno nikakva interesa da se susretnu s premijerom Račanom, njegovim ministrima i direktorima najvećih hrvatskih tvrtki. Takva odluka američkih poslovnih ljudi težak je politički i ekonomski udarac novoj vlasti u Hrvatskoj. Vrlo je neugodna i za predsjednika Mesića i za premijera Račana osobno: oni su se vratili iz službenog posjeta SAD-u uvjereni da su ondje udarili temelje gospodarskoj suradnji s SAD-om. Sada se pokazuje da u tome nisu uspjeli. Osim što je odustajanje od “road showa”, na kojemu su se trebali predstaviti hrvatski gospodarski potencijali i otvoriti vrata međusobnoj suradnji, veliko razočaranje, to je ujedno i vrlo ozbiljna opomena novoj vlasti. Jer takav odnos američkih poslovnih ljudi posljedica je ponašanja stare, ali i nove vlasti spram američkog kapitala pa će se Vlada u Zagrebu morati itekako potruditi želi li u skoroj budućnosti ponovno povezati pokidane niti između hrvatskog i američkog gospodarstva.

Nacional je iz diplomatskih i poslovnih krugova u Zagrebu i Washingtonu doznao da su vodeći američki poduzetnici obavili niz međusobnih konzultacija, posebice su razgovarali s čelnim ljudima tvrtki koje su već prije pokušale sklopiti poslove u Hrvatskoj te njihovim predstavnicima i pregovaračima u Zagrebu, da bi nakon toga zaključili kako uvjeti još nisu sazreli za ulaganja i poslovnu suradnju s hrvatskim tvrtkama.

“Najavljenoj prezentaciji najprije su odbili prisustvovati predstavnici tvrtki koje su već pokušale sklopiti ugovore u Hrvatskoj i u tome nisu uspjele. To je jako obeshrabrujuće za sve ostale, posebice kada se doznalo što su sve doživjeli u Hrvatskoj. Valja također reći da ni iskustva nekih menedžera i zastupnika nisu bila dobra. Oni su nas upozorili na nedostatak pravne regulative, na odbojan stav prema svim stranim investicijama, posebice prema američkim, a najviše nas je pokolebala informacija da ni nova vlast nije bitno promijenila svoj odnos prema američkom kapitalu. Upoznati smo s izjavama najodgovornijih ljudi nove vlasti, prije svega nekolicine ministara, koji su javno tvrdili da su već potpisani ugovori između Hrvatske i američkih tvrtki pljačkaški, da su naše kompanije pokušale prevariti svoje partnere.

Još smo nekako razumjeli kada su to govorili ministri iz Tuđmanove vlade. No, kada su njihove optužbe i neistine nastavili ponavljati ministri nove vlasti, prije svih Goran Granić, Goranko Fižulić, Radimir Čačić, a da se tomu nisu suprotstavili ni predsjednik Mesić ni premijer Račan, to nikako nismo mogli razumjeti. Kada smo još čuli da će upravo ti ministri predstaviti hrvatske programe, smatrali smo u najmanju ruku licemjernim i neiskrenim razgovarati s onima koji imaju tako loše mišljenje o američkim poslovnim ljudima. Uvjereni smo da s njima nije uopće imalo svrhe pregovarati naprosto zbog toga što njihovo dosadašnje ponašanje nije nikakvo jamstvo da se mogu voditi objektivni i ozbiljni pregovori. Dakako, to ne znači da je mogućnost američkohrvatske gospodarske suradnje zauvijek odbačena. No, u Zagrebu će se morati mnogo toga promijeniti, prije svega zakonska regulativa, ali i odnos prema američkim poslovnim ljudima, da bi se ponovno moglo razgovarati o ulasku američkog kapitala u Hrvatsku”, izjavio je za Nacional jedan američki stručnjak za vanjsku trgovinu, koji je bio upoznat i konzultiran oko planova dolaska hrvatskog izaslanstva u SAD.

Odmah po povratku predsjednika Mesića i premijera Račana iz Washingtona počele su pripreme za ponovni posjet SAD-u. S američke je strane sugerirano da zbog atraktivnosti i ozbiljnosti prezentacije izaslanstvo predvodi sam premijer Račan, uz najmanje pet ministara i nekoliko desetaka vodećih gospodarstvenika. Bilo je predviđeno da obiđu desetak privrednih središta SAD-a, da najistaknutijim tvrtkama, njihovim prvim ljudima i menedžerima predstave projekte u koje bi se mogao ulagati američki kapital te izvozne mogućnosti hrvatskog gospodarstva. Budući da je taj projekt od početka imao punu potporu predsjednika Clintona i državne tajnice Madeleine Albright, u Zagrebu se vjerovalo kako je preostalo samo rješavanje tehničkih problema. Djelomice zbog toga što su predsjednik Clinton i njegova administracija na odlasku, a djelomice i zbog toga što u SAD-u nije običaj, odnosno nemoguće je da politika upravlja gospodarstvom i diktira tvrtkama s kime bi trebale surađivati, cijela organizacija prepuštena je Vladi u Zagrebu.

Iz Zagreba je sugerirano da se pokušaju okupiti predstavnici najvećih izvoznih tvrtki, raznih financijskih institucija, prije svega najvećih investicijskih fondova i banaka. Nakon prvog ispitivanja terena iz SAD-a je stigao odgovor da prvi ljudi američkog gospodarstva nisu zainteresirani za takvu prezentaciju pa je predloženo da se razina hrvatskog izaslanstva spusti na nižu razinu i da se onda pokušaju ugovoriti susreti s trećom i četvrtom garniturom menedžera i poslovnih ljudi. Zbog toga je premijer Račan odustao od puta u SAD i vođenje izaslanstva prepustio svom zamjeniku Goranu Graniću. Na žalost, ni taj ustupak nije bio dovoljan. Iz tvrtke “Salamon, Smith & Barney” vrlo je brzo stigao novi razočaravajući odgovor. Ni niže razine američkih poslovnih ljudi nisu pokazale nikakav interes za susrete s predstavnicima hrvatskog gospodarstva. Stoga je u petak, 15. rujna, donesena neugodna odluka o odustajanju od puta u SAD.

Tako nije prošlo puno više od mjesec dana otkako su se predsjednik Mesić i premijer Račan zadovoljno vratili iz SAD-a, a već se pokazuje da njihov posjet, osim političkog značaja, nije imao ekonomske učinke kakvi su se očekivali. Štoviše, novoj je vlasti zadan krajnje neugodan udarac od kojega se neće tako lako oporaviti. Pokazuje se, naime, da je američki kapital, koji je zadnjih godina pokazao iznimno zanimanje za ulaganja u Hrvatskoj, zbog svega što su doživjeli njegovi predstavnici definitivno digao ruke od Zagreba. Takva odluka imat će dugoročne negativne posljedice: ne samo što neće biti američkih investicija, nego, što jednako obeshrabruje, najavljuje i ozbiljan pad kredibiliteta kod ostalih inozemnih investitora, velikih banaka, pa čak i kod Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda.

Zahvaljujući upornosti Zdenke Gast koja je organizirala tu misiju, nekoliko mjeseci kasnije u Hrvatsku su ponovno došli najistaknutiji američki poslovni ljudi. Oni su potvrdili veliku zainteresiranost američkog kapitala za ulaganja u Hrvatsku. Odmah su počeli i konkretni razgovori i pregovori, pa je u jednom trenutku čak desetak američkih tvrtki dogovaralo poslove u Hrvatskoj. Najdalje su odmakli dogovori s tvrtkama “Texas Utilites”, “Boeing”, “Enron”, “Bechtel”, “Shell”, “Enserch”...

No, ubrzo je sve krenulo naopako: Franjo Tuđman osobno je odlučio da se u posljednji trenutak odustane od kupnje zrakoplova “boeing” te da se umjesto njih nabave avioni europskog koncerna “airbus”. Takvu je odluku Tuđman donio kako bi kaznio Amerikance što su javnosti otkrili da boluje od karcinoma želuca. Nakon toga kola američkog kapitala u Hrvatskoj krenula su nizbrdo. Redom su otpadale čak i tvrtke koje su već bile pred potpisivanjem ugovora s hrvatskim tvrtkama. Tako je, primjerice, naftni gigant “Shell” odustao od ulaganja 200 milijuna dolara u izgradnju 80 benzinskih crpki, propali su već uglavljeni poslovi s “Texas Utilitesom”, da bi na kraju preostali još samo projekti “Bechtela” i “Enrona” o izgradnji autoceste Zagreb-Split i termoelektrane Jertovec. Premda je riječ o vrlo uglednim, štoviše vodećim svjetskim tvrtkama u građevinarstvu i proizvodnji električne energije, one su u Hrvatskoj, po vlastitom priznanju, prošle svojevrsni poslovni križni put. Nekoliko su puta hrvatski pregovarači u posljednji čas, pred samo potpisivanje ugovora, odustajali od potpisa, a nakon što su ugovori sklopljeni i kada se očekivao početak radova, u Zagrebu je došlo do smjene vlasti. Umjesto da izbor nove vlade, koja je uživala punu potporu Clintonove administracije, otvori put novim investicijama, njeni su se ministri najprije svom žestinom okomili na jedina dva ugovora s američkim tvrtkama. Pritom se nisu birale kvalifikacije. Iz Washingtona je odmah stiglo upozorenje da prijetnje raskidima već postojećih ugovora dovode u pitanje vjerodostojnost i objektivnost nove vlade prema američkim partnerima i ulaganjima. Sugerirano je da nova vlast u Zagrebu treba “izbjegavati stare načine ponašanja, odnosno presnažne veze gospodarstva, medija i politike”. No ni ta upozorenja nisu bila dovoljna: raskinut je ugovor s “Enronom” čak i pod krajnje nepovoljnim ugovorom plaćanja odštete od najmanje 30 milijuna dolara, a tek je na jedvite jade s “Bechetelom”, i to s golemim zakašnjenjem, dogovoren početak radova na izgradnji autoceste Zagreb-Split.

Ohrabreni političkim simpatijama Clintonove administracije i činjenicom da su američki političari i diplomatski predstavnici stalno isticali kako poslovni problemi neće utjecati na razvoj političkih odnosa jer je Hrvatska za SAD prevažan politički partner, predstavnici hrvatske Vlade nisu se puno osvrtali na upozorenja američkih poslovnih ljudi da bi njihovo šikaniranje američkog kapitala moglo na kraju imati vrlo nepovoljne posljedice za Zagreb. Nisu uzeli ozbiljno ni upozorenja da političari u SAD-u ne utječu na poslovnu politiku pojedinih tvrtki nego da je situacija upravo suprotna - poslovni ljudi bitno utječu na donošenje političkih odluka. U to su se sada na najgrublji način uvjerili predsjednik Mesić i premijer Račan te članovi hrvatske Vlade.