Dnevni osvrt Najnovije izjave predsjednika Vrhovnog suda Marijana Ramušćaka komentira Ivanka Toma

Predsjednik Vrhovnog suda Marijan Ramušćak ovih se dana osjeća vrlo loše jer je - kako tvrdi - doživio da se na sud izvrši nedopustivi politički pritisak. Suci njegova suda, kaže, rade dobro, savjesno i marljivo, a pravosudna vlast funkcionira bolje nego druge dvije. To što su zahvaljujući Vrhovnom sudu, koji nije u roku riješio predmete, na slobodu puštena dva dilera drogom i otac koji je silovao vlastitu kćer, Ramušćak ne doživljava kao propust zbog kojega bi netko trebao odgovarati. Naprotiv! On kao politički pritisak doživljava reakciju saborske zastupnice Milanke Opačić koja suosjeća sa žrtvama i pita postoji li u hrvatskom pravosuđu, a posebno u Vrhovnom sudu, svijest o potrebi poštovanja rokova i obavljanja posla u skladu sa zakonom. Predsjednik Vrhovnog suda, koji je kao veliki borac za neovisnost sudstva postao vrlo osjetljiv na izjave političara, zaboravlja da je na tu funkciju došao upravo zahvaljujući politici - onoj koja je u Hrvatskoj vladala prije 3. siječnja. Na mjesto predsjednika najvišeg suda u državi došao je kao jedan od istaknutijih hadezeovaca, a člansku iskaznicu je vratio jer mu funkcija ne dopušta politički angažman. Upravo stoga što je predugo i preduboko pripadao jednoj političkoj opciji, Ramušćak ni danas ne može objektivno sagledavati situaciju u pravosuđu, nego nastavlja s retorikom HDZ-ovih tvrdolinijaša u pravosuđu. Govoreći o mnogo zaostalih predmeta, naglašava da su problemi počeli još 1976., a prešućuje sve ono što se zbivalo devedesetih godina. Predsjednik Vrhovnog suda nema obraza reći da su se spisi nagomilali uglavnom zbog čistki koje je u režiji s predsjednikom DSV-a Antom Potrebicom proveo njegov prethodnik Milan Vuković.

Još 1995. je Ministarstvo pravosuđa predvidjelo 37 sudaca Vrhovnog suda, no da bi se izbjeglo imenovanje nepodobnih, DSV mimo svih zakonskih normi izabire samo njih 25. Čak ni Ustavni sud nije mogao stati na kraj samovolji HDZ-ovih moćnika u pravosuđu pa je u veljači ove godine treći put usvojio ustavne tužbe petero sudaca koji su uporno vjerovali da će jednom profunkcionirati pravna država. Jedan od njih, nedavno preminuli Vladimir Primorac, to nije uspio dočekati. Uostalom, s kojim će pravom Ramušćak nekog suca zbog propusta pozvati na odgovornost kada nije ništa poduzeo protiv Ante Potrebice koji tijekom 1998. nije riješio ni jedan predmet, a samo 14 u cijeloj 1999.?