Tridesetogodišnji unuk pokojnog predsjednika Tuđmana Dejan Košutić po svemu sudeći dostigao je svoj bankarski zenit u godinama kada njegovi vršnjaci nakon studija i usavršavanja tek počinju stasati u obećavajuće bankarske stručnjake. Kod Košutića je obratan slučaj, on je u praksi već iskušao sve, osnovao banku, bio na njenom čelu, razvio popratne financijske biznise i po onome što prepričavaju rijetki upućeni u njegove planove, namjerava se povući iz posla i dalje školovati, negdje vani.

Da nije bila riječ o unuku predsjednika države, kažu upućeni u njegov bankarski potencijal, javnost uopće ne bi ni znala za Dejana Košutića. Njegova banka, ipak minornog značenja, nastala je u vrijeme kada su politički vjetrovi puhali u njegova jedra, a nakon promjene vlasti on za svoje poslove nema poticajnu političku i poslovnu klimu, ili je ona u najmanju ruku sasvim nezainteresirana za njegove probitke ili posrnuća.

Ali, i mimo nenaklonjene javnosti Košutić u postojećim tržišnim uvjetima i konkurenciji teško da može ostati na površini. Još dok su se u Hrvatskoj banke masovno otvarale, pa ih se namnožilo 60-tak, Kaptol banka zauzimala je po veličini 40. mjesto. Sam Košutić u rijetkim intervjuima stalno je isticao da je njegova banka mala i s konzervativnom investicijskom politikom. Prije dvije godine otprilike ta banka mogla je, po svom kreditnom potencijalu, u pojedinačne kreditne linije uputiti samo tridesetak tisuća ili maksimalno 50.000 maraka, dakle, mogla je financirati kupnju automobila, ali ne i skromnijeg stana. Nikada se nije moglo saznati tko deponira novac u tu malu banku i s kakvim očekivanjima. Državne tvrtke su bile prevelik zalogaj za njega.

Kaptol banka upravo zbog svog skromnog kapitala nije bila ni na rubu bankrota, dok su ostali veliki meštri bučno propadali. Ako je objašnjenje za to da mu je netko čuvao leđa dok je propadao Marčinko ili Barač, to nije dovoljno uvjerljivo objašnjenje za sadašnju stabilnu, makar ne i perspektivnu poziciju Kaptol banke.

Možda najbolji potez Košutić je napravio kada se uključio u kuponsku privatizaciju, makar su ga mnogi odvraćali od toga posla. Kao i svi drugi osnivači, dobio je dovoljno povjerenja ratnih stradalnika, toliko da osnuje fond srednje veličine. Oko Središnjeg nacionalnog fonda (SNF-a) okupio je ekipu mladih stručnjaka koji su po svim pravilima struke upravljali tim fondom, a to je dobro prepoznao grof George Eltz Vukovarski koji prije nekoliko mjeseci počinje pregovore s Košutićem oko preuzimanja toga privatizacijskog fonda. Pregovori s ambicioznim i poslovnim grofom okončavaju se relativno brzo.

Košutić tim potezom gubi najvrijedniji i najperspektivniji dio biznisa. Da se namjerava i dalje u Hrvatskoj baviti financijama, bilo bi mu dovoljno da zadrži taj fond, a rasproda sve ostalo. On se ipak odlučio početi s prodajom najutrživijeg dijela svoga biznisa. Priča se da mu je grof Vukovarski isplatio za preuzimanje fonda oko pet milijuna maraka, što je s obzirom na početna ulaganja ekstra profitna zarada. Nije isključeno da se Košutić financijski stisnut u stupicu morao odlučiti na taj korak, kako bi konsolidirao Kaptol banku. S tom količinom novca banka te veličine ne bi trebala patiti od nelikvidnosti, barem ne jedno vrijeme. No, bankarski stručnjaci i analitičari ne prognoziraju dugi vijek Kaptol banci, kao uostalom ni sličnim bankama kojih je dvadesetak na hrvatskom tržištu. U globalnom, a i domaćem trendu okrupnjavanja bankarskih sustava, kojeg su se pobojale i snažnije kuće poput Varaždinske banke, pa se za svaki slučaj stopila sa Zagrebačkom, sićušna Kaptol banka, s bilančnom svotom od oko 180 milijuna kuna, u što ulazi i kapital i depoziti i imovina banke, nije atraktivna za preuzimanje. Propali su, po svim informacijama, i prošlogodišnji planovi grupiranja manjih banka u Hrvatskoj, jer je taj projekt naprosto ocijenjen promašenim. Što bi se dobilo mehaničkim spajanjem malih banaka, koje i tako udružene ne predstavljaju snagu prema velikmh hrvatskim bankama. Košutić i njegova banka, dakle, opet su ostali na čistini.

Upućeni u bankarska kretanja tvrde da je Košutić pogriješio što ranije nije prodao banku, ovako je moguća njena likvidacija i preuzimanje kreditnih plasmana od neke druge banke, kao u slučaju Cibaliae i Zagrebačke, ili čak i gubljenje licence od strane Hrvatske narodne banke. Ali mnogi drže da se Košutićev biznis, bez obzira kakvih dometa bio, neće pretvoriti u financijski skandal poput većine HDZ-ovih sličnih pothvata.