Pitanje koje ovih dana intrigira javnost sadržaj je kaznene prijave protiv Tihomira Oreškovića i četvorice ostalih iz Gospića koje se sumnjiči za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Kako doznajemo, dio dokaza već je prikupljen, ali prikupljaju se i novi. Hrvatske su vlasti još 1991. i 1992. godine, kako doznajemo, otkrile ostatke tijela na gospićkim lokacijama, a tu su i svjedočenja zaštićenih haaških svjedoka Bande i Ropca, tako da je dio dokumentacije i dokaza i u Haaškom sudu. Još 1992. godine, kažu svjedoci, dio leševa iskopan je i predan drugoj, srpskoj strani. Na ničijoj zemlji, između dviju strana, iskapani su i identificirani leševi. Svi su dokazi prikupljeni po zahtjevu državnog odvjetništva RH od 20. travnja ove godine. Taj spis, koji se nalazi u Istražnom centru Županijskoga suda u Rijeci, nije tajan, već je samo jedan segment zaštićen državnom tajnom.

U tom spisu, potvrdio je jučer Doris Hrast, zamjenik županijskog državnog odvjetnika, navedeno je 55 žrtava za čiju se smrt terete petorica osumnjičenih iz Gospića. No, rekao je Hrast, to ne mora biti konačan broj jer se u toku istrage mogu javiti obitelji čiji su članovi nestali ili oni znaju da su ubijeni tijekom ratnih zbivanja na području Gospića. Isto tako, i od VMA u Beogradu, ako ne bude moguće izravno onda preko Haaga, zatražit će se dokumentacija i rezultati identifikacije žrtava koje su pronađene na crti razgraničenja i kasnije prebačene u Beograd, a njihova se smrt povezuje s osumnjičenom petorkom iz Gospića. Kako doznajemo, spis će se upotpuniti i preostalom dokumentacijom iz županijskog Državnog odvjetništva Ličko-senjske županije koju će Hrast zatražiti, kao i dokumentacijom iz Državnog odvjetništva iz Zagreba u vezi s obustavljenim kaznenim postupkom koji se 1991. i 1992. godine vodio protiv Tihomira Oreškovića i nekih sada osumnjičenih za ratni zločin.

Informacija da dio dokaznog materijala protiv Tihomira Oreškovića i ostale četvorice osumnjičenih iz Gospića čine i iskazi haaških svjedoka 43-godišnjeg Zdenka Bande i 47-godišnjeg Zdenka Ropca mogla se očekivati jer su obojica, zajedno s nedavno ubijenim Milanom Levarom, o tome godinama svjedočila i u zemlji i u inozemstvu. Godine 1991., kada su se i događala nedjela o kojima svjedoče, Levar je bio zapovjednik izviđačko-diverzantske grupe i gospićkog prislušnog centra, Ropac je bio šef informativno-prislušne službe izravno odgovorne Josipu Manoliću, a Bando je bio zapovjednik gospićke Vojne policije. Obojica su, kao i Levar, izbačeni iz vojske nakon što su se, kako su svojedobno izjavili, suprotstavili likvidacijama.

Prvi napis u novinama o navodnim zločinima u Gospiću 1991. pojavio se u rujnu 1993. godine u kojem su svoje iskaze dali Levar i Ropac. Na upit tko je ubijao civile, Ropac je odgovorio:

"Zaključite sami: Vojnu policiju u Gospiću osnovao je Ante Karić, šef Kriznog štaba gdje je Tihomir Orešković bio tajnik. Civile je odvodila vojna policija. Šef vojne policije tada je bio Stipe Rukavina Revan..."

"Tamo sam ispričao sve što se događa, ali sam, prema reakcijama, zaključio da u Zagrebu već sve znaju. Nije reagirao ni zapovjednik vojne policije Mate Laušić."

Sva trojica su stranim novinarima rekli da su svjedoci ili da znaju za otmice, nestanke, pogubljenja ili protjerivanja srpskog stanovništva iz Gospića. Reuters je tako prenio Ropčeve riječi da je za vrijeme dok je bio na vojnoj dužnosti u Gospiću prisustvovao mnogim uhićenjima i otmicama te da je tada pogubljeno 127 Srba.

Nadalje su otkrili da su u kolovozu 1997. u Zagrebu svjedočili, dali dokumente, videosnimke i tonske zapise haaškim istražiteljima, a Levar i Ropac su još jednom svoje iskaze dali u samom Haagu u prosincu iste godine.

Među dokazima protiv Oreškovića i ostalih zacijelo se nalaze i svjedočenja Gospićanki Marice Barać, Mire Bobić i Milice Smiljanić čiji su članovi obitelji ubijeni i nakon nekog vremena nađeni kod Široke Kule. O tome su u svojim izvješćima progovorili Amnesty International i Helsinki Watch. Pokolju tih Srba prethodio je, prema izvješćima, pokolj u Lovincu gdje su četnici 5. kolovoza 1991. ubili pet civila Hrvata te pokolj u Širokoj Kuli gdje su četnici 13. listopada ubili 13 Hrvata, većinom starije dobi.

Nakon toga, piše u tim izvješćima, u noći 16. listopada te i sljedećih noći iz Gospića i susjednih sela odvedeno je 120 Srba, a 25. prosinca pripadnici tadašnjih srpskih paravojnih postrojbi našli su u blizini Perušića 24 pougljenjena tijela - 15 muškaraca i devet žena. Tijela su odnesena u Široku Kulu na identifikaciju, a u siječnju 1992. beogradski patolog Zoran Stanković s Vojno-medicinske akademije, koji je vodio obdukciju, navodno je izjavio da je među njima identificirano 12 Srba koji su bili oteti iz Gospića. Njegovi su nalazi navodno dio dokaznog materijala u Haagu. Helsinki Watch je tada od Vlade tražio da kao glavne krivce za taj zločin pritvori lokalne zapovjednike u Gospiću među kojima i Oreškovića.

Audiozapis svjedočenja triju spomenutih Gospićanki dostavljen je haaškim istražiteljima, a kao glavne krivce navele su Norca te sadašnje osumnjičenike Ivicu Rožića i Martina Markovića.

U posljednjim kadrovima priloga vidjelo se da je Levar, 1991. godine bio angažiran na osiguranju zgrade u kojoj je predsjednik Tuđman održavao sastanak sa čelnicima grada i zapovjednicima obrane u Lici. (tbo)